Nije nikakvo čudo da su ovi događaji potpuno skrenuli pozornost javnosti koja ionako nije imala povjerenja u škrta službena objašnjenja. Više značaja pridavano je Irvinovim izvještajima s onog svijeta. Da čitava stvar uvjerljivije izgleda zaslužna je svakako i sama Ajlin Garet, za koju se zna da je do kraja života imala besprijekornu reputaciju. Preče o tome da bi ona mogla obmane javnost bile su svedene na minimum. Osim toga, da je spomenuti g. Prajs želio obmane javnost ne bi pozvao nju i uglednog majora Vilijera na seansu. Na slici lijevo – detalj s komemoracije žrtvama nesreće.
Ako odbacimo sumnju da se radi o prevari, nameće se logično pitanje: na koji način je Ajlin Garet došla do informacija koje su joj inače sasvim nepoznati, budući da nije stručnjak za tehniku, a kamoli za cepeline? Da li se to zaista dogodilo posredstvom njenog kontrolnog duha Uvanija? Možda je ovo dokaz da duh preživljava nakon fizičke smrti. Možda će ovaj i slični slučajevi potaknuti i najokorjelije skeptike makar na razmišljanje.
A iz ovog slučaja nameće se još jedno važno pitanje, koje bi najprije moglo biti upućeno onima koji vjeruju u nastavak života poslije smrti, ali su zakleti protivnici bilo kakvog spontanog ili namjernog medijalnog kontakta s onostranim dušama, smatrajući ih apsolutno duhovno nedopustivim. Naime, je li u ovom, i još ponekim sličnim slučajevima, zaista riječ o pukom i sa razlogom ozlogašenom spiritizmu? Ne dopušta li se katkad s viših duhovnih razina i poneki takav kontakt da bi se neke važne stvari objasnile ili dovele na svoje mjesto, u slučajevima kad za to ima prijeke potrebe, a nema se drugih mogućnosti za saznavanje istine. Takozvani kontrolni duh bi, po svoj prilici, mogao biti onaj ‘duh vodič’ koji iz duhovnih sfera vodi svakog od nas kroz naš zemaljski život i koji sigurno zna što je duhovno dopušteno, a što ne.
Da li bi se on javljao gospođi Garet da mu to nije odobreno? Sem toga, kontrolni duh gospođe Garet jasno naglašava svoju osnovnu namjeru – da preko nje, pa i kroz slučaj cepelina R-101, da ljudima do znanja da duše žive i poslije tjelesne smrti.
No, moguće je ipak da ‘kontrolni duh’ nije baš onaj naš pravi, dodijeljeni nam duh vodič, već opet neka onostrana duša koja se kači za neoprezno otvorenog, kako bi preko njega iživeli neke svoje želje, koje, istina, mogu biti i dobronamjerne u odnosu na utjelovljeni duše na zemlji, ali su ipak samovoljne i nisu potaknute niti odobrene od naših istinskih duhovnih čuvara i vodiča. I zaista, kome, u stvari, i koliko duhovno koriste naknadne informacije iz onostranog o uzrocima, u našem slučaju, pada cepelina?
Možda su ove informacije prije svega udovoljavanje ljudskoj znatiželji što se to u stvari dogodilo. A donekle su možda i način da duše koje su bile u cepelinu izraze svoje nezadovoljstvo i čak osudu nesavjesnih graditelja cepelina – što je opet ljudska reakcija, točnije ostaci ljudskih reakcija i testiranja u onostranom.
Zar nije daleko bitnije, ako ne i jedino bitno, ne što se, kako i zašto materijano dogodilo, već zašto se uopće, duhovno gledano, dogodilo, kakvi su se karmički uzroci dotičnim događajem raščinili i kolika je to istinska duhovna dobit za duše koje su na taj način napustile zemlju.