Pitanje kako je (iz čega?) Proricao Pavao Kosanović, ostaje zbog pomanjkanja vjerodostojnih podataka, širom otvoreno i velika misterija. Odgovor na njega, suštinski, i nije bitan, jer je važnije razumije se, što je prorekao. Nešto drugo je, međutim, u vezi s tim važno: knjiga, i uopće pisana riječ, i odnos prema njoj u vremenima kada je bilo malo knjiga i malo pismenih.Taj odnos je, sasvim razumljivo, morao sadržavati u sebi izuzetno poštovanje, čak i strahopoštovanje, prema knjizi i prema onome što ‘knjiga kazuje’. Knjiga je, stoga, naročito kod nepismenih i lakovjernih, a njih je u ranijim vremenima, posebno u našim krajevima, bilo dosta, mogla biti upotrijebljena u svakojake svrhe. Maksima ‘kao u Svetom pismu’, kojom se želi podvući mudrost i istinitost nečega, veoma je stara. U prilikama kada se želi istaknuti rječitost, valjanost i ljepota kazivanja obično se kaže da govori ‘kao iz knjige’.
Ovdje ne treba zaboraviti i crkveno, da ne kažemo religijsko, porijeklo knjige: svetišta i bogomolje su, uostalom, prva staništa knjiga, tamo se i začela pisana riječ, au mnogim sredinama, poput naše, tamo je stoljećima bio i centar duhovnog života. Nije, onda, nikakvo čudo što su i proroci koristili tu drevnu duhovnu i duševnu opojnost knjige da bi svojim vizionarskim slutnjama dali veću ozbiljnost, uvjerljivost i životnost. Zato se u našim starim predanjima, gotovo bez iznimke, spominju ‘knjige starostavne’, ‘knjige indžijele’ i slično.
Takvo, knjiško predanje, u nas je, unatoč dosta skromnoj knjiškoj tradiciji, vrlo često. Jedno od najstarijih je, svakako, Panjdehovo proročanstvo iz ‘Zbornika popa Dragojla’ iz XII stoljeća, gdje je sačuvano ‘apokrifno proročanstvo Danielovo, koje govori o sudbini Carigrada io mnogim budućim događajima na Balkanskom Poluostrvu’. Ni ovo proročanstvo nije, na žalost, sačuvano u cijelosti.
Na ‘knjige starostavne’ poziva se i baba jelana Božović, iz Semegnjeva kraj Užica. Ona je iz knjige koju je 1929. godine fotografirao učitelj Bogoljub Belić, gatala i proricala.
‘Knjiga mađija’ popa Vuka iz Grđan prepisao je godine 1813. pop Stevan Martinović, iz Bajica kraj Cetinja …
Pravih proroka, onih koji stvarno vide u budućnost, uvijek je bilo i bit će. Neki svoja proročanstva drže sa sebe, a neka nova proročanstva tek treba ugledaju svjetlost dana. Da li će biti dobra ili loša, ostaje tek da se vidi.