Jedan mladi afrički Crnac je, ne znajući, pojeo divljeg pijetla dok je boravio kod svog prijatelja. Nekoliko godina kasnije povjerio se tom prijatelju da mu je jedan vrač nekada zabranio jesti takvu hranu. Prijatelj ga je, smijući se, pitao zašto je prekršio naredbu dok je boravio kod njega. Uvidjevši svoju ‘grešku’, Crnca su obuzeli užas i drhtavica i – umro je nakon 24 sata.
Na Novom Zelandu, jedna pripadnica plemena Maori pojela je voće za koje je znala da potječe s ‘tabu’ mjesta. Sjetila se da je oskrnavila uspomenu na vođu svog plemena i da će njegov ‘duh’ ubiti. I umrla je kroz 24 sata. Izgleda da kršenje tabua za Maore ima kobne posljedice: jedan snažan mladić je umro istog dana kada je prekršio ‘tabu’. Žrtve, piše Cannon, umiru tako kao da ih je odjednom izdala sva snaga. Izgleda da bogata mašta Maora luči fatalni strah, koji kod njih ponekad izaziva smrt u istom trenutku kada postanu svjesni činjenice da su prekršili neku zabranu koju je odredio njihov posvećeni vođa.
U Novoj Gvineji je pregledao jednog Kanakija koji je smatrao da je uklet. Nije pokazivao nikakve nenormalne simptome, ali je svakog dana bivao sve slabiji. Da bi ga ohrabrio, doktor je pozvao njegovog plemenskog starješinu, koji ga je pogledao i rekao: ‘Samo što nije umro’, kao da je sve to sasvim prirodno i normalno. Čovjek je sutradan umro, a da ni autopsijom nije utvrđeno od čega. Tu je i slučaj jednog mladog i snažnog Australca koji je bio ranjen u butinu ‘ukletim’ kompljem. Čovjek je oslabio i umro, a da mu se rana nije čak ni inficirala.
Također u Novoj Gvineji, vrač je bacio čini na pomoćnika jednog bijelog misionara. Budući da je čovjek sve više slabio, liječnik koji ga je liječio pozvao je vrača i rekao mu da će, ako se nešto bude desilo bolesniku, ostali članovi plemena biti otjerani iz misije, a on sam osuđen na smrt od gladi. Vrač je pristao da skine čini i rekao bolesniku da se radilo o greški, da na njega nije bacio nikakve čini. Efekt je bio gotovo trenutan – čovjeku se vratila snaga i te iste večeri je ponovno počeo raditi svoj posao.
Dr. Herbert Basedov je opisao strahovite posljedice kletve usmjerene protiv neukog i naivnog urođenika: ‘Čovjek koji bi otkrio da ga je ukleo neki neprijatelj, pružao bi jadan prizor. Pobledi, pogled mu postaje mutan, lice mu se grozno nabora. Pokušava, ali ne može viče, kao da mu je nevidljiva ruka zapušila usta. Počinje drhtati, a mišići mu otvrdnu. Posrće, pada na zemlju, izgleda kao da gubi svijest, ali ubrzo se valja kao da užasno pati i počinje da stenje prekrivajući rukama lice. U jednom trenutku dolazi k sebi i puzi do svoje kolibe. Ali, i dalje će slabiti, odbijat jesti i neće pokazivati ​​nikakvo zanimanje za okolinu. Njegova smrt će tada biti samo pitanje dana, to jest sata, osim ako vrač – nangarri, ne pristane da mu skine čini. To skidanje čini se sastoji od ritualne ceremonije tjedna koje nangarri roditeljima ukletog pokazuje jedan predmet – štap, kost, kamen ili ptičje kandže – koje je navodno izvadio iz tijela bolesnika. Prizor je potresan, žrtva koja kao da se dotle nalazila u komi, podiže glavu i zadivljeno gleda u predmet koji drži vrač. Ustaje i traži vodu. Kriza je prošla, ozdravljenje je brzo i potpuno. Vjera koju urođenik ima u magijske moći plemenskog vrača učinila je svoje i on je ozdravio.