Pravilno shvaćen, okultizam je proces unutarnje i vanjske alhemijske promjene. Zapravo, to je Ezoterno sredstvo (put, metod) promjene, razvoja, evolucije.

Suštinski, magija je otvaranje onih latentnih područja svijesti koja postoje u nama, sredstvo osobne i mundane promjene.

Magijske tehnike (poput rituala) su samo sredstvo za postizanje tog cilja. Predugo se magija povezivala s “činima”, prizivaju i sličnim stvarima, i iako one jesu njezin sastavni dio, ipak su samo nagovještaj onoga što ona zaista jest.

Magija je, stoga, najviša znanost koja postoji na našoj planeti, jer ona podučava kako metafizičke tako i metapsihičke zakone koji važe na svim planovima.

Ova nauka se naziva magijom još od prvih pisanih zabilješki ljudskog roda, ali je uvijek bila rezervirana za posebne krugove, koji su se uglavnom sastojali od prvosvećenika i visokih vladara. Oni sami su znali istinu, ali su je držali u tajnosti. Oni nisu samo bili potpuno upoznati sa sintezom njihovih vlastitih religija nego, također, i svih drugih.

S druge strane, ljudi su o religiji učili samo u simbolima. Trebalo je mnogo vjekova proći da bi ljudski rod upoznao oskudne fragmente ove znanosti i to na prikriven način, što je bilo razumljivo. Pošto većina ljudi nije bila podvrgnuta nikakvom zakonitom magijskom treningu, oni su mogli shvatiti te fragmente samo s njihove osobne točke gledišta i, uslijed toga, ostavili su svoje znanje nepotpunim i jednostranim.

Tijekom vremena, a naročito prethodnih stoljeća, mnogo knjiga je napisano i objavljeno o magiji, ali obično na obmanjujući i nepotpun način, tako da su se samo neki mali djelići njihovog sadržaja mogli primijeniti u praktičnom radu. Samo nekoliko društava bilo je u stanju inicira učenika u hermetičku nauku ili magiju, iz prvog izvora, ai tada ova znanost ostaje nešto sasvim ograničeno na posebno odabrane osobe. A uslijed toga nužno i kao tamna i misteriozna stvar za one koji ozbiljno traže istinu.

Tijekom Srednjeg vijeka poznavanje magije su stalno žestoko napadali razni religijski redovi, a povijesne inkvizicije su najupečatljiviji primjer toga. Kasnije, početkom modernog doba, magija je promatrana kao čisto praznovjerje, a svatko tko je pokazivao i najmanju sklonost toj vrsti znanosti bivao je ismijan. Sekte mistika i sličnih bile su odgovorne za loše ime koje je ubrzo dobilo proučavanje magije, i ljudi koji su pokazivali interes za to su obično stavljani na stup srama “zbog prakticiranja crne magije”. Prava magija je izučavana u najstarijim proročkim školama iu izoliranim krugovima u koje su samo adepti imali pristup.

Magija je znanost koja poučava praktičnu primjenu najnižih zakona prirode, pa sve do najviših zakona duha. Osoba koja namjerava učiti o magiji mora prvo naučiti da razumije funkcioniranje najnižih prirodnih zakona, da bi shvatio zakone koji grade sve do njih samih, a konačno i najviše zakone. Ovisno od stupnja koji je čitatelj dostigao ili od zakona kojima se trenutno bavi on može, radi boljeg pregleda, podijeliti magijsku znanost na tri skupine.

To jest, u nižu magijsku znanost koja obuhvaća zakone prirode i njihovo djelovanje, funkcioniranje i kontroliranje i može je, ako želi, nazvati prirodnom magijskom znanošću. Zatim, u srednji stupanj magije koji obuhvaća operiranje, funkcioniranje i kontroliranje univerzalnih zakona unutar čovjeka, to jest mikrokozmosa, malog svijeta. I konačno, u visoku magijsku znanost koja obuhvaća operiranje, funkcioniranje i kontroliranje zakona makrokozmosa, odnosno čitavog svemira.

Pošto, prema Hermesovoj (smaragdnoj) ploči, za magiju vrijedi univerzalni aksiom “kako gore – tako dolje” i obrnuto, strogo rečeno, nije ispravno govoriti o nižoj, srednjoj i visokoj magiji. Ustvari, postoji samo jedna jedinstvena magija, a stupanj zrelosti do kojeg je magičar stigao je mjerilo njegovog osobnog razvoja. Univerzalni zakoni, bez obzira da li su primijenjeni s dobrim ili lošim namjerama, ostaju uvijek isti.

Primjena zakona ovisi od karaktera i namjera pojedinca. Ako magičar koristi svoje moći u dobre svrhe, on može za sebe odabrati izraz “bijela magija”, a ako svoje sposobnosti koristi u loše svrhe on može govoriti o “crnoj magiji”. Ali, bez obzira da li su djela magicara moralno dobra ili loša, njih izazivaju baš isti zakoni. To nadalje, samo po sebi, deplasira spomenutu podjelu, budući da u magiji ne mogu važiti moralna načela jer je ona sama, sa svim svojim tehnikama, samo sredstvo ili put unutarnje ili vanjske promjene, put duhovnosti usmjeren ka evoluciji individue.

Ali što je ono što čovjeka uopće dovodi do cijele priče o magiji? Uopće uzev, većina ljudi se, kad je duhovnost u pitanju, “kači” na religiju, tako da su te dvije stvari neočekivano postale sinonimi. To je u osnovi i opravdano, budući da bi religije trebali baviti stvarima duha primarno. Ipak, svjedoci smo drugačijeg tijeka događanja. Prvenstveno, treba razumjeti da religija nastaje da bi se prevazišla smrt.

Smrt je oduvijek bila ljudima najveći problem. Stoga, kao što joj i samo ime kaže, religija nastaje kao potreba da se smrt transcendira, prevaziđe. Kako svaka derivatnu 12. kuća stvara onu prije nje i čini njezin temelj, tako i 8. kuća (kao 12. od 9.) čini temelj 9. kuće, te strah od smrti i konačnosti daje potrebu da se nađe nešto što nadilazi smrt, da se nađe neki smisao ili nešto što postoji iza smrti, te se s tim i poveže (religare).

Deveta kuća sadrži, spaja i ponovno povezuje 8. i 9. kuću, to je praktično ideja nastanka nečega što bi se zvalo sustav religija, ali nema puno veze s vjerom na osobnoj razini natusa koja je definirana 12. kućom. Kada traže duhovnu potporu, ljudi se mnogo češće povezuju s vrhom prirode svoje 9. kuće nego s prirodom svoje 12. kuće, samo zato što im je lakše da budu dio mase i da traže kolektivnu podršku.

Ipak, postoje i ljudi koji su imali potpuno drugačiji poriv, ​​potpuno drugu potrebu – da vjeruju da mogu da mijenjaju stvari, da upravljaju. To su ljudi opisani na početku, to su magicari i okultisti.

Ovo je priča o njima iz astrološkog kuta.

astrološke pretpostavke

Sve prethodno rečeno treba sada prevesti na astrološki jezik. Ovo nije lak zadatak, budući da postoji značajna razlika između sklonosti ka okultnom i urođenih sposobnosti koje osoba posjeduje. Iako kada govorimo o sposobnostima i moćima, uvijek imamo priču o onim koje latentne i uspavane leže u svakom čovjeku, ipak ih treba znati probuditi odnosno moći spustiti na zemlju. Jasno je da ovdje govorimo o velikim moćima koje čovjek u svakodnevnom životu i ne živi. One su kao takve uvijek opisane transcedentnim planetima, koje su nositelji tih moći ili, bolje rečeno, nadilaženja onog što obično opisujemo kao sudbina.

Stoga, pretpostavljamo da transcendentne planete moraju biti snažno naglašene u natalu, najčešće pozicionirane u kutovima, dok ih u svakodnevicu dovodimo preko osobnih planeta, pa stoga treba očekivati ​​da one grade aspekt s njima. Tu prije svega mislim na osobne planete koje su niže oktave odgovarajućih transcedentnih (Merkur – Uran, Venera – Neptun, Mars – Pluton), ali i na druge, pogotovo ukoliko su povezane sa serijama 8 ili 12, koje su od posebnog značaja za ovo istraživanje .

Spomenuli smo sudbinu. Pod tim, u astrološkom smislu, podrazumijevamo jedan inercijski sustav kakav je natalna karta. U njoj je sadržan osnovni sudbinski i karmički kod, sve ono što je naslijeđeno uslijed prošloživotnih iskustava ili genetikom, odnosno ono što je zapisano u našem eteričnom tijelu ili duši (odnosno Mjesecu). I dok iz tog koda možemo tumačiti gotovo sve, ono što zasigurno ne možemo jeste prosvjetljenje, jer horoskop je krug, polje djelovanja uzroka i posljedica, a prosvjetljenje predstavlja osobni napor koji izlazi iz okvira kruga. I tu, nalazimo vezu s magijom, jer je osnovni cilj, svakog tko se ozbiljno bavi magijom, razvoj i uzdizanje vlastite svijesti.

Suština te priče o svijesti i predispoziciji za prosvjetljenje sadržana je u priči o osi čvorova. Oni su primarna oporba koja je postojala i prije rođenja natusa dok su ostale oporbe nastale trenutkom rođenja. Oni su suprotne sile u horoskopu, neintegrisane, za čiju je integraciju potreban spoj. Ono što u krugu teoretski može pomiriti tu suprotnost (elemente svijesti prikazane kroz čvorove), da načini taj spoj i da na neki način dovesti do razvoja svijesti, jesu planete koje su u aspektu sa čvorovima.

U našem kodu, te planete bi trebale biti povezane sa serijama 8 i 12, jer nam tako ukazuju put kojim natus ide u pomirenju tih suprotnosti, a samim tim i uzdizanju svijesti. U slučaja magičara to jeste bio i uvijek će biti put osobne duhovnosti (serija 12), put transformacije, kako vanjske tako i unutarnje, put alhemijske promjene (serija 8). Iz toga, dolazimo do logičnog zaključka o jedinstvenosti tog puta, koji se astrološki vidi kroz povezanost serija 8 i 12. Ovo može biti prikazano na najrazličitije načine, pozicijom vladara 8 u 12 i obratno, nekim međusobnim aspektom vladara ovih kuća, aspektom njihovih signifikatora ili pak aspektom prema vladaru 8 ili 12, kao i samom pozicijom signifikatora 8 u 12 i obratno.

Ono što, također, srećemo kao jednu posebnost promatrajući natalnu kartu svakako jesu planetarne konfiguracije. Često su najdominantnije strukture u horoskopu i ukazuju na veliku energiju (koja često zna biti i sputavajuća, ali i izvor velike snage, “moći koja pomjera svjetove”, ako je pravilno kanalizirana), kao što je to slučaj s T-kvadratom ili Velikim križem , ili pak na neki poseban talent o kojem nam najbolje govori Veliki trigon. Neke od njih, poput lotus i jod konfiguracije izrazito spiritualne. S obzirom na tu njihovu veliku snagu u natalu, one su od velike važnosti i za ovo istraživanje.

U tom smislu, mogli bismo očekivati ​​središnju planet T-kvadrata ili vladara njoj opozitne točke povezane sa serijama 8 i 12, baš kao što bi i najbliži kvadrat s jednim od tih predstavnika mogao pokrenuti potencijal jednog spiritualnog Velikog trigona. Isto tako, kod jod i lotus konfiguracije možemo očekivati ​​da su središnje planeta tih konfiguracija povezane s okultizmom i duhovnošću, baš kao što bi se i stelijum mogao naći u tome analognim kućama.

Ipak, kako su gotovo sve ove konfiguracije ili latentne (poput Velikog trigona) ili vrlo nesvjesne (kao T-kvadrat, ili jod), tad je potreban izuzetan razinu svijesti da bi se veliki potencijali koji su njima opisani kreativno ispoljili. Na primjerima okultista vidjećemo koliko zaista ovaj put može biti benefičan za tu svrhu, iako će krajnji rezultat svakako ovisiti od ustrajnosti samog praktikanta.

Tri su dijela svake stvarnosti, a nekretnice opisuju najdublji dio stvarnosti čovjeka – onaj dio koji se ne kreće ili onaj dio koji jednu dušu istom pričom i ulogom vodi kroz vjekove, kako kroz brojne inkarnacije koje su s odgovarajućim mitom povezane, tako i kroz genetiku natusa . I upravo je to priča io stanju svijesti stečenom kroz prethodne inkarnacije da bi u ovoj izvršile tu punu transformaciju i dostigle suštinsku slobodu bića, izraženu kroz oslobođenost od samskara, od uzročno-posljedičnog kruga postojanja, odnosno transcedencija istog ili oslobođenje od okova horoskopa i već spomenute primarne oporbe čvorova, ili makar putem magije svoje sopstvo približili još više tom prosvjetljenju.

Na razini natalne karte to bi bilo prikazano upravo kroz fiksne zvijezde, i to one nekretnice tradicionalno povezane s okultizmom i duhovnošću koje su “probuđene” sada pozicijom planeta ili vrha kuće. Iako i ovdje smatram da bi ta planeta i kuća trebale biti povezane sa serijama 8 i 12, ipak mi se bitnijim čini da ta planeta bude samo dobar provodnik tog stelarnog utjecaja. U tom smislu, teoretski bi bilo najpoželjnije da to bude Mjesec, budući da sam predstavlja kozmička vrata, pa se upliv svake zvijezde najdirektnije prenosi upravo kroz njega, dok bi ostali važni prijenosnici bili Sunce, Merkur, Venera, Mars, Jupiter, pa donekle i Saturn, dok bi se upliv transcedentnih planeta prevashodno ispoljio na mundanom planu, iako bih napomenuo da i one mogu biti osobne kao vladari kuća (osobito 8 i 12), posebno ako su povezane s osobnim planetima na gore navedeni način.

A kada smo već kod tog najmističnijeg dijela astrologije, koji se često označava i kao “Tijelo astrologije” inkorporirajući u sebe one stvari koje djeluju na određeni način ali se ne zna zašto je to tako, odnosno one koje se opiru “svakodnevnoj logici”, svakako pored fiksnih zvijezda, moramo spomenuti i stupnjeve zodijaka.

Za nas su ovdje najinteresantniji oni stupnjeva koji se povezuju s okultizmom, misticizmom i duhovnošću, pa se očekuje da su upravo oni i aktivirani u horoskopima ovih ljudi. U tom smislu, po svojoj posebnosti se izdvaja 29. stupanj bilo kojeg znaka, za kojega bismo mogli reći da predstavlja krajnji stadij nečega ili posljednju etapu nekog razvoja, pa tako može naznačiti viši evolucijski stupanj razvoja i osobi dati čak i vidovitost, ili, bar , prilično snažnu intuitivnost.

S druge strane, on također označava i kraj nečega, što je simbolisano planetom koja se na njemu nalazi, ali i znakom čiji je krajnji stupanj aktiviran, pa se smatra Anareta. Ovaj stupanj je vrlo povoljan za duhovnost i često se sreće u horoskopima izrazito duhovnih osoba, dok se smatra jednako nepovoljnim za stvari “ovozemaljskog” postojanja.

Uz njega, za okultizam su još značajni i 27. stupnjeva svih znakova, dok se on posebno u Ribama vezuje za lidere u ovom području, zatim su tu još stupnjeva – 16. Ovna, 1. i 10. Bika, 11. i 19. raka, 6. Škorpiona, 11. Jarca, 15. Riba i 26. stupanj Riba. Svakako je i ovdje za očekivati ​​da su ovi stupnjeva aktivirani upravo planetima povezanim sa serijama 8 i 12, ali kao i za fiksne zvijezde, tako i za stupnjeve ovo nije pravilo, već je bitno da su oni u natalu naglašeni.