Priča o konjunkciji sa Suncem stara je koliko i astrologija sama. Ipak, kazimi (zaminium na perzijskom) nije izričito naglašen kao posebna situacija i kvalifikacija kod mnogih ranih astrologa. Ptolomej detaljno razmatra sve moguće aspekte sa Suncem i teoriju nebeske sfere u svom Almagest, ali u Tetrabiblos jedino čega se čvrsto drži jesu helijačke pozicije. U knjizi I, stavak 24 kaže: “Iz ovoga je, dakle, lako vidjeti da se kvaliteta svake od zvijezda mora istražiti u odnosu na njen vlastiti karakter kao i na kvalitetu znakova koji je uključuju ili, slično tome, iz karaktera njezinih aspekata na Sunce i kutove, na način na koji smo opisali. njihova snaga se mora odrediti, na prvom mjestu, iz činjenice da se nalaze bilo istočno kada dodaju njihovom pravom kretanju-jer su tada najsnažnije-ili zapadno i sa brzinom koja opada jer je tada njihova energija slabija … “(” Tetrabiblos “, Klaudije Ptolomej, izdavač Astro.Lab, Zemun, 2002). Ptolomejeva teorija epiciklusa služila je kao model za objašnjenje varijacija u brzini i pravcu prividnog kretanja planeta. U ovom sustavu svakoj planeti dodijeljen je po jedan epicikični krug koji se kreće usporedo s referentnim, velikim krugom koji se naziva deferente, u smjeru zapad-istok. Kada se planeta nađe na vanjskoj polovici kruga tada je dalja od Zemlje, brza i “dodaje svom kretanju”. Kada je na unutarnjoj strani epicikla biće bliža Zemlji krećući prividno u suprotnom smjeru zbog čega joj se brzina smanjuje (stanica ka retrogradnosti i retrogradnost). Razmišljajući o ovome Ptolomej na tri do četiri mjesta u svojoj knjizi naglašava važnost ovih epicikličnih pozicija koje za posljedicu imaju, ne samo brzinu, već i vidljivost planeta u odnosu na solarne dnevne točke. Iz ovoga su nastali sinodi, planetarne konjunkcije sa Suncem, ali i još jedna stvar, sama kvalifikacija istih. Kasnije se u astrologiji ova tema nešto detaljnije razrađuje kroz različite vrste konjunkcija sa Suncem. Postavlja se pitanje zašto 17 i 8,5 stupnjeva te 17 lučnih minuta određuju tri moguće takve situacije. 17 lučnih miuta predstavljaju pretpostavljeni radijus, odnosno, polovicu dijametra vidljivog solarnog diska tako da lučno razmak između 9. i 18. stupnja longitude od Sunca u oba smjera (helijački zalazak- aplikacija i helijački izlazak-separacija) obuhvaća minimum i maksimum koji je planetima potreban izgubiti, odnosno, dobiju vidljivost na nebu prije i poslije konjunkcije sa Suncem. Ovaj prostor longitude se naziva “pod Sunčevim zrakama” dok područje ispod 8, 5 stupnjeva do 17 minuta unutar istog zodijačkog znaka regiji “spaljenosti” koja, zapravo, predstavlja poluorbis u odnosu na 17 stupnjeva. U horarnoj astrologiji kvalifikacija ovih situacija ovisi o kontekstu pitanja. U medicinskim pitanjima aplikacijska spaljenost jeste najgora moguća signifikacija osim u slučajevima kada se spaljenost događa Signifikator bolesti jer blizina Sunca umanjuje snagu planetarne manifestacije. U drugim vrstama pitanja konjunkcija sa Suncem ne mora imati negativnu konotaciju jer ista ponekad simbolizira situacije koje tek treba razviti i rasvijetle. U ljubavnim pitanjima spaljenost, najčešće, označava spajanje, početak veze, brak, vjenčanje itd. dok se kvalifikacija konjunkcije dalje razvija kroz dispoziciju zodijačke pozicije, aspekte od strane drugih planeta te Mjesečevog kretanja i stanja. Ovo je od posebnog značaja u kartama zarukama, vjenčanja, upoznavanja itd. U natalnoj astrologiji spaljenost je daleko složenija za interpretaciju i ovisi o nekoliko čimbenika: kuće u kojoj se konjunkcija događa (dispozicija), kuće kojom vlada Sunce te kuće kojom vlada spaljena planeta. Kod ranih astroloških pisaca posebno se razmatraju konjunkcije koje planetu čine vidljivom na nebu i one koje ih u potpunosti skrivaju. Čak se pravi i razlika između jutarnjeg i večernjeg izlaska iz Sunčevog orbisa. Na psihološkoj razini spaljenost se mora tumačiti i prema prirodnoj planetarnoj signifikaciji. Također, od velikog značaja je i dekan u koji konjunkcija pada kao i svi bliski aspekti sa planetama iz različitih pravaca (sinister i dekster aspekti) jer spaljenost nema istu težinu u odnosu na sve zodijačke pravce. Obično je teža ukoliko je aflikuje planet s ranijeg zodijačkog stupnja. Kako je Sunce svjetlo dnevnog neba logično je da svaka veza s njim, samim tim i konjunkcija, veću težinu ima u dnevnim kartama. Kolika će i kakva ta težina biti ovisi od čitavog niza gorepomenutih faktora. Dnevne i noćne planete imaju različitu kvalitativnu manifestaciju koja ovisi o dobu dana kada se karta rađa pa tako nije isto kada Mars aspektuje spaljenost u noćnoj i dnevnoj karti sa desne ili lijeve strane, preko dispozicije ili neovisno od nje, iz svog sjedala ili tripliciteta ili suprotno . Dakle, ne postoji apsolutna kvalifikacija spaljenosti u natalu. Nerijetko, ista može ukazati i na natprosječnu specifičnost neke situacije ili osobe, ukoliko se radi o natalu, onda kada separaciona konjunkcija slijedi poslije helijačke konjunkcije koja prethodi rođenju, a čiji stupanj longitude pada egzaktno na neki faktor radikalnog horoskopa. Inferiorne planeta su daleko češće u blizini Sunca po prirodi stvari pa je za Merkur i Veneru od velikog značaja kada se nalaze na maksimalnoj udaljenosti od Sunca čime dobivaju na kvaliteti i snazi ​​dok je za superiorne planete spaljenost moguće daleko teža obzirom na rijetkost ovakve astronomske situacije. Vrijeme kada će spaljenost dostići kulminaciju i ispoljiti maksimum negativnog efekta obično je određeno firdarskim, mundanim ili afetičkim razdobljem spaljene planeta ili planeta koja je u bliskom aspektu sa konjunkcijom, naročito ako se radi o dispozitor i ako je istovremeno na snazi ​​novi helijački ili poluhelijački ciklus odnosnih planeta (retrogradne tranzitne točke i stupnjeva prve pojave planeta poslije nevidljivosti).

Uzimajući 17 MOA kao mjeru Kazimija postavlja se pitanje što to, praktično, na nebu znači? Ovo je relativno lako provjeriti prostim pogledom na nebo, odnosno preko nekog astronomskog programa koji simulira vidljivo nebo u datom trenutku iznad određene točke na Zemlji, gdje je lako uočiti da se planet nalazi unutar solarnog pogona kada je na 17 i manje minuta od perfektne longitudinalne konjunkcije . Ipak, nije uvijek tako. Može se dogoditi da planeta padne u ovo područje čak i ako je pola stupnja udaljena od Sunca u zodijačkoj mjeri. Ovo je moguće jedino ako je vrlo blizu ekliptike jer srce Sunca nije ništa drugo do središte njegovog vidljivog tijela kroz koje prolazi linija prividnog kretanja. Iz ovoga slijedi pitanje da li je za određivanje Kazimija dovoljna longituda ili je potrebna i latituda? Ptolomej govoreći u spomenutom dijelu Tetrabiblos o aspektima, također, kaže i ovo: “… ili kroz jedan od tradicionalnih aspekata, osim što je u odnosu na fizičke aplikacije (konjunkcije) i separacije nebeskih tijela korisno primijetiti njihove latitude, da bi mogli biti prihvaćeni samo oni prolasci za koje se smatra da su na istoj strani ekliptike. U slučaju aplikacija i separacija aspektom, međutim, takva praksa je pretjerana, budući da svi zraci uvijek padaju i slično konvergiraju iz svakog smjera na istu točku, to jest, centar Zemlje . ” Ovdje Ptolomej, razmatrajući konjunkciju, kvalificira istu sugestijom latitude, a ne samo longitude. Ovaj primjer s Latitude najočitiji je kod solarnih eklipsi koja se događaju kada se mlad Mjesec nađe unutar 10 stupnjeva od presjeka lunarne i solarne putanje (Mjesečevog čvora), dakle, ekliptike, onda kada Mjesec nema latitudu i tako vizualno cijeli pokriva solarni disk. Mjesec je jedino tijelo koje na ovaj način može prekriti Sunčev obzirom na svoju prividnu veličinu uslijed blizine Zemlji. Niti jedna druga planeta to ne može čak ni u slučaju male latitude. Potvrdu o značaju latitude imamo i kod Bonatija koji je izričito spominje u vezi s zaminijumom kada kaže u svojoj “Liber Astronomiae” da “srce Sunca” podrazumijeva situaciju od 16 stupnjeva longitudinalne i latitudinalne konjunkcije što je daleko rjeđe nego što se može pretpostaviti. Zapravo, izuzetno je rijetko. Ova činjenica s pravom nameće dilemu da li je za kazimi dovoljna konvencija koja ga svodi na minute longitude ili je isti neophodno kvalificirati i Latitude. Osobna praksa me navodi na ovo drugo jer se pokazalo da običan kazimi ne daje uvijek očekivane rezultate (pozitivne ishode i kvalifikacije koje se u teoriji vezuju za ovakvu konjunkciju). Kazimi je u Horarne kartama apsolutna, benefična indikacija koja se, za razliku od druge dvije konjunkcije sa Suncem, ne promatra kroz aplikaciju ili separaciju u slijedu. Ako je pitanje usmjereno na dobivanje opisne informacije, tipa kakvo je nešto ili netko, nebitna je kazimi prethodnica ili ono što poslije njega slijedi. U ljubavnim predmetima kazimi simbolizira pomirenje, opstanak veze, njenu čvrstinu unatoč iskušenjima, dakle, budući ishod ukoliko je pitanje posljedica kakve krize. Jednostavan i jasan pozitivni znak. Kazimi je apsolutna situacija. Spaljenost i blizina Suncu već nisu, oni su relativni i mijenjaju se u vremenu prema programu ili separaciji. Kazimi je jedina apsolutno nepromjenjiva beneficija. Specifičnost i rijetkost kvalificiranog Kazimija najbolje je dočarati kroz tzv. tranzite (tranzitne konjunkcije) inferiornih planeta, Merkura i Venere, koji se dešavaju u prosjeku 13 puta tijekom 100 godina u slučaju Merkura, odnosno, na 8 godina u prosjeku za Veneru. Prvo u povijesti zabilježeno astronomsko promatranje Merkurovog tranzita datira iz 1631. od strane francuskog astronoma Gasendija. Ova posebna vrsta planetarnih eklipsi, kada se spomenute planete nađu između Zemlje i Sunca, postajući uočljive na solarnom disku u vidu minijaturnih kružnica, jesu, astronomski promatrano, istinske kazimi situacija jer spomenute planete tada imaju minimalnu latitudu i gotovo su na ekliptičkoj liniji, na istom stupnju longitude sa Suncem. Ipak, ova vrsta konjunkcije podrazumijeva situaciju u kojoj se planet postavlja između Zemlje i Sunca “imitirajući” na taj način okultaciju (eklipse) do koje ipak ne dolazi zbog veličine planeta. Obične konjunkcije inferiornih planeta sa Suncem iste postavlja iza Sunca iz Zemljine perspektive. Tranzitne konjunkcije su zanimljive upravo zbog činjenice da ispunjavaju oba uvjeta Kazimija: vidljivost na solarnoj pozadini i minimalnu latitudu. Činjenica da su konjunkcije sa Suncem izvedene iz helijačkih ciklusa planeta koje datiraju još iz najstarijih astroloških vremena prve astrologije vizualnog opažanja, ostavlja nas u nedoumici da li je za njihovo postojanje neophodna konkretna nebeska slika koju ćemo lako uočiti pogledom na nebo ili je konvencija o17 minuta sve što nam je potrebno.