“Ljubičica skroman cvijet, al je voli cijeli svijet!
Zato i ti skromna budi, da te vole ljudi!
Ovakav stih ste često mogli pročitati po leksikonima i spomenarima djevojčica osamdesetih godina. Danas, malo rjeđe …
Neisticanje, jednakost u društvu, pripadanje grupi vršnjaka, pripadnost obitelji, dijeljenje dobara s drugima odnosno, sve ono što je tada bilo predstavljano kao vrlina, kao prihvatljivo ponašanje, sada se uglavnom tumači kao mana, kao nedostatak karaktera, kao potuljenost i neprobojnost.
U ovo tržišno orijentirano i egzibicionističko vrijeme najvažnije je biti najtraženiji ili najprobojniji, pribaviti sebi najvrjedniju robu, bilo da se radi o jakni, momku, automobilu, cici ili radnom mjestu. Stidljivost skoro da je iskorijenjena, pa kao takva, i nju ponekad možemo smatrati kao vredniju osobinu.
Vjerujem da nikada niste razmišljali ovako: Ako tako malo ima, koliko biste bili spremni platiti da biste je dobili za sebe? Gledano s točke gledišta rijetkosti i izuzetnosti, vrijedi li ?!
Potrudiću se da vam prezentujem sve prednosti i vrline ovo osobine, a vi mi javite da li spremni da je kupite, i koliko biste za nju ponudili ?! Moja je na aukciji, jer ja sam djevojčica kojoj je najbolja prijateljica upisala gore navedene stihove u spomenar, i koja je, nažalost, povjerovala u njih …
Naučit ću vas u narednim redovima kako osjećate stid! Kako obogatite svoju osobnost ovom osobinom! Naučite nov i kreativan način izbjegavanja prijetećih situacija! Ja sam uz nju proživjela mnoge bitne trenutke, i šteta bi bilo da je bacim, a da ne prenesem i drugima tu svoju “kontraveštinu”. U nekoliko različitih razina: mišljenjem, ponašanjem, osjetima, djelovanjem opremicu se kao pravi super heroj!
Kako bi trebalo misliti?
Kada stanete pred veliki broj ljudi, naročito ako među njima ima i nepoznatih osoba, odmah pomislite: “Svi me gledaju, svi čekaju moju pogrešku, svima smeta što ja imam nešto reći!”.
Zatim nastavite razmišljati o tome što drugi misle o vama: “Oni misle da ja uvijek želim biti prva, da želim uvijek sve radim najbolje! Misle: Ova se previše ističe, trebalo bi je skratiti! Mnogo nešto istura ovaj dugačak vrat! ”
Tako dižite tenziju u sebi optuživanjem sebe mislima: “Nisi sve lijepo isplanirala! Što ako nešto krene po zlu? Ako netko počne smijati? Ako netko usmjeri prst ka tebi i kaže da si loša, da si plagijator, da smaraš? “Sigurno si luda kada se usuđuješ govoriš pred njima bez ikakvog zaleđa, zaštite i potpore! Tko ti dade dozvolu ??? ”
Što bi trebali raditi?
Najprije zadrži dah! Ne diši neko vrijeme, onda diši plitko … Time nabijaj tenziju u sebi i ubrzaj rad srca. Pusti srce da lupa kao da će ti iskočiti iz grudi. Gubi dah. Trudi se jako da nitko ne primijeti da ti je loše. Od te tenzije pocrveni jako u licu.
Time upravo dobivaš željeni efekt! Dlanovi neka ti se ohlade i znoje. Periferna cirkulacija neka se stopira. Sapletu se, ako za to ima mogućnosti. Skupi se fizički. Stegni ramena. Povuci se. Sakrij se! Izbjegavaj kontakte očima! Umanji sebe.
Kako bi se trebalo ponašati?
Stišaj glas i koristi što manje riječi u govoru. Počni zamuckujes. Rečenice neka to budu što kraće. Ne smiješ govoriti normalno, ljudi će se pomisliti da se mnogo praviš pametna! Nemoj smaraš ljude onim što njima nije bitno! Osjećaj krivnju što si se pokazao. Osjećaj strah, jer si izložen.
Diži paniku! Osjećaj frku! Osjećaj da ti je muka. Osjećaj kako propadaš kroz pod. Osjećaj kako gubiš svijest. Vidi sumrak pred očima. Znate da “Tko visoko leti, nisko pada!”, Zato držite se pri tlu, ne izliječi se, ostanite u ljušturi, ne strci, ne iznosite nove ideje, ne pokazujte svoju kreativnost, ne započinjite nove projekte. Ako drugi vide vašu potrebu, osudit će vas!
Zašto je dobro osjećati stid?
Ako ste sramežljivi, drugi neće doživljavati kao prijetnju. Neće vam zavidjeti. Svi će se družiti s vama. Bit ćete tu da podržite druge. Nećete smetati drugim ljudima, pa ćete imati i njihovu zaštitu od eventualnih napadača. Doživljavat vas kao slabijeg i nudit će vam pomoć. Budit ćete u drugima roditeljski instinkt.
U muško – ženskim ljubavnim odnosima možete biti poželjni muškarcima kao nezaštićena, povučena, nevina ženska osoba, a ženama kao osjećajan, pažljiv muškarac. Psihološke studije su i utvrdile povećanje uzbuđenosti kod muškaraca kada se žena stidi, iako se danas potencira da je bolja žena koja zna što hoće i to umije i da kaže.
Još jedna prednost ovog osjećanja je to što tenzija i uzbuđenje neko vrijeme traju, pritom se osjećate živim, a kada osjećanje prođe, kada izađete iz kritične situacije, dolazi olakšanje i rasterećenje. Nekako zvuči uzbudljivo ?!
Dobar osjećaj je i to što posjedovanjem ovog osjećaje odbijate da se uključite u globalistički struju plasiranu putem medija: razgolićenost, pokazivanje bez cenzure, davanje svega na pladnju, gubljenje mistične zavodljivosti i “tajne”. Opće razotkrivanje je u modi.
Ovako, ostajete “pošteni”, ostajete dobar član vaš patrijarhalne obitelji, uklapate se u skupinu koja vas podržava i koja je vaša točka oslonca. Ako jednom uspijete u pokazivanju ove “vještine”, to je uspjeh zauvijek. Ljudi će vas etiketirati i vama ostaje kredit za sljedeće situacije u kojima će vam ovakvo ponašanje koristiti. U stidljivost uvijek možete pobjeći!
Kako još može upotrijebiti ova kontraveština?
Za sve one kojima je osjećanje stida dobro poznato i željeli bi da ga se oslobode, evo savjeta i odlične strategije: sve gore navedeno u opisima mišljenja i delanja okrenite samo u suprotno.
Umjesto da dišete plitko, vi dišite opušteno, duboko i smirujte se. Umjesto da mislite kako svi samo u vas gledaju, mislite kako ti drugi ljudi imaju svoje misli i svoje probleme i kako im niste vi najbitniji u životu, da bi baš sada obraćali pažnju na svaki detalj u vezi s vama.
Širite se fizički. Osjećajte ponos. Govorite: “Vidi me, ja sam OK!” Govorite glasno! Razgovijetno. Pokažite se! Prihvatite da imate osjećaj stida, da biste mogli nešto promijeniti! Nemojte se sramiti svog osjećaja stida.
“Svijest o činjenici donosi moć na njom, umjesto da činjenica vlada nama”. Prihvatite da ste do sada imali u svom mišljenju primarni grešku “ja ne valjam” i polako je tranformišite u “ja valjam”. Stavljajte sebe što češće u “rizične” situacije u kojima biste inače osjećali stid, ali uz ponavljanje afirmativnih poruka sebi – Ja vrijedim, da valjam, ja sam OK! I vježbajte, vježbajte, vježbajte!
Proučite i naredne izreke o stidu i razmislite s kojom od njih se slažete i zašto su se uopće one zadržale u narodu tako dugo:
“Gdje je stida, tu je i poštenja.” – Narodna poslovica
“Izgubio stid, našao sramotu.” – bosanska izreka
“Čudna stvar, prvi znak istinske ljubavi u mladića je stid, au djevojke smjelost.” – Victor Hugo
“Snažne pobijeđuje stid, a slabe strah.” – Madagaskarska poslovica
“Bestidni nema savjesti, nesavjesni nema stida.” – Azerbajdžanska poslovica
“Čega se mudar stidi, time se budala ponosi.” – bosanska poslovica
Mane osjećaje stida
Zaustavljanje rasta i razvoja ličnosti!
Bježanjem u sigurnu zonu onemogućujete sebi suočavanje s vašim, autentičnim, istinskim potrebama koje su vam u djetinjstvu bile zabranjivane. Ne širite svoja krila, sputavate svoju kreativnost, ne ostvarujete svoje potencijale, ne dosežete maksimume svojih razvojnih mogućnosti, ne ulazite u iskrene i stvarne odnose s drugima.
Uskraćujete sebi osjećanje ponosa. Ostajete uplašeno dijete. Ne dozvoljavate sebi odvajanje od stanja djeteta, odvajanje od svojih roditelja, a bez separacije i individuacije nemate mogućnost odrastanja.
Držite se zabrana koje u sebi prezirete. Nemate mogućnost da osjetite samopoštovanje, jer ne poštujete svoju osobnost i svoje potrebe. Lijepo je biti “ljubičica” iz našeg stiha, ali problem nastaje kad ona počne vene, jer je njena suštinska želja bila da izraste u visokog zumbula!
Razotkrivanje (Kada se javlja osjećaj stida?)
Osjećaj stida javlja se kada druge percipiramo kao moćnije od nas samih i sposobne nas ozljede, čime povećavamo vlastiti osjećaj inferiornosti. Kada imamo strah da će nas drugi prezreti, poniziti ili da će nas se gnušati. Vezano je za poruku “Ja ne vrijedim!” Uključuje doživljaj da osoba nije vrijedna poštovanja i ljubavi, da nema prava …
Ovaj osjećaj javlja se u interakciji s drugim, značajnim osobama iz njegove okolice. Najznačajniji je odnos s roditeljima, opet, iako mnogi kritiziraju psihologiju kada svu krivnju svaljuje na roditelje. Ima ti u dječje odgovornosti!
Mi kao djeca imamo mogućnost da izaberemo način reagiranja na roditeljske poruke i najčešće biramo jedinu reakciju koja nas u tom trenutku spašava, bilo od arogantnih i agresivnih roditelja, bilo od našeg mišljenja o njima. Potrebno nam je da vjerujemo da su veliki mama i tata dobri i svemoćni, kada smo mali, jer tko će nas drugi zaštititi ?!
Vrlo kompetentno biće je to malo dijete kada donosi odluku o svom ponašanju, jer će uraditi samo ono što ga održava u životu. Problem nastaje kada nastavlja s takvim ponašanjem i onda kada više nije izloženo riziku i kada mu nije potrebna takva vrsta zaštite odraslih.
U ovom slučaju, zamislite dijete koje roditelj gleda hladno, gleda u stranu, djeluje zgroženo, reagira pretjerano ljutito ili napušta dijete. Pritom dijete automatski shvaća da s njim nešto nije uredu i govori sebi: “Mora da nešto nije u redu sa mnom, mora da ja ne valjam …”
Dijete ima prirodnu potrebu da se na roditelje osloni, a ako je majčinska ljubav uvjetovana, ako ga roditelji odbacuju, ono će postati najprije smeteno, a onda će dalje razvijati osjećaj stida. Govorit sebi: “Ti drugi, veliki, meni značajni ljudi šalju mi poruke da ja nisam uredu” …
Svi oblici uvjetovane ljubavi vode ka stidu. Prva vrsta obitelji koje stvaraju stidljivu djecu jesu stroge obitelji u kojima se malo pažnje posvećuje emocionalnim kompetencijama, pa djeca odlaze u stid kao obranu od zlouporabe moći roditelja u odnosu na dijete.
Druga vrsta obitelj pokazuje ljubav prema djetetu, ali i šalje “duple poruke”: samo da si to malo bolje uradio. Dijete dobiva poruku da “nešto tu nije uredu” i lakše mu je prihvatiti da s njim nešto nije u redu, nego s obitelji od koje očekuje zaštitu i podršku.
Ako su djeca izložena kritiziranju, imat će potrebu da se zaštite od ranjivosti i poniženja koje proistječu iz gubitka kontakta s drugom osobom, i tako će bježati u stid. Stidi se! Ovo “se” već upućuje da dijete sebi nešto radi, jer ništa ne može drugima.
Generacijski se prenosi osjećaj stida parolom: “Tko se hvali, taj se kvari!”, I tako umjesto da se razvija osjećaj samopouzdanja i samopoštovanja ide se na umanjenje djetetove vrijednosti, dok ono samo sebi ne počne to isto govoriti.
Osjećaj stida i seksualnost
U opisu uzbuđenja koje se doživljava dok osjećamo stid, nakon kojeg slijedi relaksacija, već ima naznake nečeg seksualnog … Pa ako se stidite ispoljavanja svoje seksualnosti, možda niste svjesni da vam ono ustvari omogućuje potpuno iste osjete.
Pa vi odlučite, hoćete li kupiti ili prodati stid, samo pazite da vam ne bude kao u pjesmi Duška Radovića:
O stid i SRAMOTI
Jedan se sramio da pita gdje je klozet.
I što je bilo?
Ništa. Upiškio se u gaće.
Jedan se sramio da kaže gdje ga boli.
I što je bilo?
Ništa. Nisu ga izliječili.
Jedan se sramio kupiti u radnji gaće.
I što je bilo?
Ništa. Išao je bez gaća.
Jedan se sramio da kaže djevojci da je voli.
I što je bilo?
Ništa. Udala se za drugog.
