Na ponašanje pored svjesnog, veliki utjecaj imaju i mehanizmi nesvjesnog. Verbalna komunikacija je više pod kontrolom svijesti, dok je neverbalna ili “jezik tijela”, više pod kontrolom nesvjesnog dijela ličnosti. Dakle praćenje neverbalne poruke sugovornika i ovladavanje vlastitog od izuzetnog je značaja da bi komunikacija bila uspješnija.

Možemo li prepoznati laž?

Informacije koje nam pružaju znanja iz područja neverbalne komunikacije i facijalne ekspresije mogu nam pomoći da bolje razumijemo, a ponekad i prepoznamo laž.

Mnogi umeju da kažu da se osoba koja laže više osmjehuje tjedna razgovora, neka istraživanja pak ne govore u prilog tome. Sa druge strane poznato je da se usred narastanja tenzije i pritiska osoba može osmjehivati ​​kako bi tu tenziju zbog laganja umanjila. Dakle pojedina znanja ne treba izdvajati iz konteksta situacije i same osobe.

Koliko god netko želio slaže, njegovu svjesnu misao ne može usklađeno pratiti i govor tijela i facijalna ekspresija. Ljudi svjesno izaberu da slažu, ali naše nesvjesno djeluje u skladu s istinom što možemo vidjeti na razini tijela i izraza lica.

Ljudi koji rijetko lažu, vjerojatnije su i manje sposobni da prikriju laž, “profesionalni lažovi” s druge strane su uvežbaniji da pored verbalnog više kontroliraju i neverbalne signale koje šalju.

Kako im to uspijeva? Vježbanje svakako daje rezultate, međutim i u tom slučaju i dalje se može vidjeti neusklađenost, putem mimike, pojačanog znojenja, ubrzanih treptaja, rumenilo obraza i drugog.

Interesantan je rezultat jednog istraživanja koji naglašava razliku u laganju među spolovima. Naime istraživanje je pokazalo da žene kada lažu vole djeluju uposleno, te time prikrivaju pogled i govor tijela.

Izdvojili su najčešće geste koji signaliziraju laž:

Prikrivanje usana – ovaj gest ima dijapazon od korištenja samo dva prsta do upotrebe cijele ruke koja pokriva usta. Ruka preko usana pokazuje i da se osoba trudi ne progovoriti. To može značiti i nježan, brz pokret prstima preko usana.

Dodirivanje nosa – ovaj gest najčešće koriste muškarci i kreće se od dodirivanja do trljanja nosa.

Trljanje oka – ovaj gest češće koriste muškarci i to obično čine vrlo energično, a ako je laž stvarno krupna pribjegavaju skretanju pogleda u stranu. Žene rjeđe koriste ovu gestu, pa i kada ga koriste to čine tako što se lako dodirnu ispod oka ili skretanjem pogleda u stranu.

“Laganje kroz zube” – fraza koja opisuje skup gesti od stisnutih zubi, lažnog osmijeha i trljanja oka.

Hvatanje za uho – ovaj gest bi simbolizirao nešto što ne želite čuti. Naime, osim hvatanja za uho, koristi se još i čačkanje, češkanje i povlačenje ušne resice.

Češkanje vrata – kažiprst i to obično one ruke kojom pišemo, češe stranu vrata ispod usne resice. Primjetno je da se osoba u prosjeku češe pet puta.

Povlačenje ovratnika – porast dotoka krvi povećava i tjelesnu temperaturu, pa osoba koja laže počinje povlači ovratnik, i to najčešće u momentu kada misli da je uhvaćen u laži.

Još neki najuobičajni signali laganja su i:

ograničeni pokreti
Kod nekih ljudi možemo primijeniti ograničene pokrete ruku. Ruke se smiruju kad su ljudi nesigurni u ono što govore. Tada prirodni pokreti rukama kod tih ljudi gotovo posve prestaju, jer se moraju jako usredotočiti na ono što govore ne bi li ostavili dojam da su potpuno sigurni u sebe. U normalnom razgovoru čak se i ruke u džepovima miču.

lickanje usnice
Ako netko počne nervozno lizati usne, to može značiti da nije posve siguran u svoje riječi i da je nervozan.

nervozan kašalj
Nervozan kašalj može značiti baš to, nervozan kašalj. Međutim, ako netko počne kašljati, da se previše pravda zbog toga i objašnjava svoje stanje, a pritom se neprimjereno i neobično kreće, može ukazivati ​​na trijemu ali i nervozu koja narasta zbog laganja.

crvenjenje
Crvenjenje je svakako znak da se osoba ne osjeća ugodno na mjestu i društvu u kojem se nalazi. Uzrok može biti tema, ljudi koje se tu nalaze, ne mogućnost da izrazi svoje prave osjećaje, ili pak zbog vlastitih riječi. Razlozi mogu biti brojni, ali jedna od mogućnosti je i laganje.

nepravilno disanje
Nepravilno disanje je siguran znak neugodnosti. Međutim, samo je aktivnim promatranjem moguće prepoznati promjene u disanju druge osobe.

lupkanje nogama
Jedan od možda najpoznatijih znakova napetosti i nervoze je upravo nervozno lupkanje nogama. Ovaj znak šalju vrlo napeti ljudi. Time se upozoravamo da ubrzamo razgovor, razlog može biti i laganje i želja da se iz te situacije što prije ode.

vrpoljenje
Česti su ljudi koji, dok lažu, potpuno vladaju svojim tijelom. Ruka se vrlo blago pomiče, lice je gotovo bez mimike, glas jasan i glasan. Pa ipak, unatoč svim tim znacima koji ukazuju na sigurnost i vlast nad samim sobom, primjećujemo lagano vrpoljenje. Meškolje se trudeći da nadvlada te pokrete.

izbjegavanje pogleda
Izbjegavanje pogleda je veoma često kad je osobi neugodna tema o kojoj se razgovara, ili bi je najradije preskočio ili je nešto sakrio. Te pokrete je dobro znati prepoznati i imati pitanja koja bi potvrdila laž ili istinu.

zatvorene oči
Postoje ljudi koji govore gotovo zatvorenih očiju, time nam mogu poručivati ​​da ne žele biti u situaciji u kojoj se nalaze, žele zapravo biti negdje drugdje. Isključuju se pred neugodnim prizorom. Doslovno zatvaraju oči.

stišavanje glasa
Kad ljudi lažu, može doći do stišavanja glasa. Na primjer, razgovor obično potkrepljuju glas i kretnje, a onda, odjednom, se kretnje i glas utišaju. Glas poprima snižen ton. To ukazuje na laž. Zbog toga je u svakom trenutku prijeko potrebno aktivno slušati.

Dlanovi i oči
Kada ljudi lažu najčešće skrivaju svoje dlanove, ne sjede uspravno, izbjegavaju kontakt očima ako se osjećaju loše povodom laganja, kao što je spomenuto diraju nos i uši.

Možda ste primijetili da kada nekoj osobi postavite pitanje, oči im se stalno kreću u drugom smjeru. Istraživanja su pokazala da postoji veza između kretanja očiju dotične osobe s onim o čemu u tom trenutku razmišlja.

Rezultati istraživanja dalje objašnjavaju šest različitih pravaca u koje osoba može gledati – gore desno, gore lijevo, srednje desno, srednje lijevo, dolje desno i dolje lijevo. Svaki od tih pravaca odražava ono o čemu osoba trenutno razmišlja.

Na primjer, ako osoba gleda gore lijevo znači da u tom trenutku konstruira sliku u mozgu, dok gledanje gore desno znači da se prisjeća nečega. Tako ako osoba s kojom razgovarate gleda gore lijevo dok vam nešto priča, vjerojatno u tom trenutku konstruira priču koju namjerava ispriča, što može značiti i da vas laže.

Nervoza i neverbalna komunikacija

Skoro svaka osoba koja laže osjeća nervozu, iako ona može biti više ili manje izražena, ovisno o “profesionalnog iskustva”. Ako želite znati da li vas netko laže, posebno obratite pažnju na njegovo stanje i pokušajte što više da insitira na razgovoru o sumnjivoj temi.

Neki od znakova nervoze su grickanje noktiju, nemir, znojenje, trljanje dlanova od nogu, lupkanje nogama i igranje sa stvarima koje nosi u džepu.

Razlike u neverbalnom komuniciranju među spolovima

Koje su razlike između muškaraca i žena u neverbalnom komuniciranju?

Određeni stereotipi i opće osobine koje se pripisuju muškarcima su agresivnost, dominantnost, bučnost i glasan govor, a za žene se vjeruje da su pretežno emotivne, nježne i osjetljive prema drugima, ali i pasivne i sklone ogovaranju.

Svakodnevne percepcije o neverbalnom komuniciranju i razlici između mušaraca i žena reflektira ova zajednička uvjerenja o spolnim razlikama.

Za žene se vjeruje da govore više od muškaraca i da su bolji slušatelji od njih, te da su svjesnije tuđih osjećaja i da su emocionalno ekspresivnije od muškaraca. Između ostalog, istraživanja koja su proveli James, Drakich i Wood izvještavaju kako muškarci govore više od žena u interakcijama miješanih spolova.

Jedno drugo istraživanje (Tannen) navodi da u javnim situacijama muškarci postavljaju više pitanja, postavljaju duža pitanja i tipično prvi postavljaju pitanje. Tannen nadalje, pretpostavlja da muškarci više govore u javnosti, a žene više u privatnim situacijama, nazivajući muški govor kao izvješće.

Činjenica je da se interpersonalna komunikacija sastoji i od verbalnog i od neverbalnog dijela, a smatra se da razlike u spolovima postoje u obje komponente. Kramer u studiji stereotipnih uvjerenja o verbalnim razlikama između spolovima, nalazi i neka uvjerenja o spolnim razlikama u neverbalnim ponašanjima.

Za žene se vjeruje da se smiju više od muškaraca, da više od muškaraca koriste lice i ruke kako bi izrazile ideje i da su više zabrinute za onoga kome se obraćaju. Za muškarce se vjeruje da su glasniji i da manje govore od žena.

Sva ova uvjerenja o neverbalnom ponašanju imaju svoje mjesto u realnosti, a moguće je da ljudi podržavaju uvjerenja o razlikama između spolovima u neverbalnoj komunikaciji zbog toga što na njih utječu razlike u njihovom neverbalnom ponašanju.

Prema mnogim podacima opservacijskih istraživanja pronađene su mnoge razlike u neverbalnosti između muškaraca i žena. Na primjer, promatranjem je Hall utvrdio da se žene smiju više od muškaraca, da su žene bolji koderi i dekoderi neverbalnih poruka, a posebno bolje dekodiraju facijalne ekspresije.

Prema Hallu, istraživanja govore da su zaista žene bolje u otkrivanju neverbalnih ponašanja, kao iu prepoznavanju neverbalnih poruka i znakova. Rezultati novijih istraživanja su pokazali da postoje razlike u neverbalnom komuniciranju između muškaraca i žena.

Također, razlike mogu biti i izraženije ovisno od kulturalne pripadnosti osobe. Kako bi sumirali razlike su slijedeće (Payne, Siegman; Hickson, Stacks i Moore):

Kontakt očima. Žene obično pogled na drugoj osobi zadržavaju dulje od muškaraca. Naime, za žene je karakterističnije da nemaju običaj buljiti u nekoga, a istraživanja pokazuju da spuštaju pogled prilikom kontakta očima puno više nego što to čine muškarci.

Nasuprot njima, muškarci nerado uspostavljaju kontakt očima i kada to učine mogu se nesvjesno “zabuljiti” u osobu.

Proksemika. Za žene je karakteristično da prilikom razgovora prilaze bliže osobi s kojom su u komunikaciji, kao i da preferiraju konverzacije rame uz rame.

Muškarci preferiraju konverzacije licem u lice.

Facijalna ekspresija. I straživanja govore da su žene bolje iu slanju iu tumačenju facijalnih ekspresija nego što su to muškarci. Druga istraživanja nam govore da žene više koriste svoju facijalnu ekspresiju i da se više smiju. Također, zahvaljujući podacima ovih istraživanja mnoga druga govore u korist činjenici da su žene općenito gledano bolji slušatelji od muškaraca.

Geste i stavovi tijela. Istraživanja pokazuju da, iako su žene bolje u dekodiranju facijalnih ekspresija, one manje koriste žestoke pokrete tijela, a njihova je gestikulacija puno blaža nego kod muškaraca.

U proteklom desetljeću mnogi su istraživači bavili temom pročavanju razlika u komuniciranju među spolovima i sama disciplina neverbalne komunikacije nije strana tom proučavanju. Kroz sve oblike literature o neverbalnoj komunikaciji postoje raznorazne varijacije na ovu temu razlika među spolovima, zavisno od kanala neverbalne komunikacije koji se proučava.

Ljudi su socijalna bića “osuđena” na komunikaciju s drugima. Cijelog života komuniciramo riječima, glasom i tijelom, htjeli mi to ili ne. Naše riječi, glas i tijelo neprestano šalju razne poruke. Kakve su to poruke i što njima poručujemo – pitanje je koje sebi možda nedovoljno postavljamo.

Komuniciranje je sporazumijevanje, prijenos informacija, poruka i iskustava, stvaranje novih znanja i ideja, i zahtjev bez kojeg se ne može produktivno živjeti. Ali, prije svega komuniciranje je vještina, a svaka se vještina se može naučiti i unaprijediti.