Uslijed planetarne karmičke žetve, narastajućih kataklizmi i nevolja, te uslijed pojačanog priljeva zračenja Duha Života koji najavljuje propast starog i nastanak novog svijeta, sotonska sila očajničkim trzajima pokušava instalira jednu parodijski imitaciju Kraljevstva mira, ne bi li nekako sačuvala svoju vlast i svoj utjecaj. Ona sila destrukcije koja je tisućljećima dijelila ljude, međusobno ih huškala i suprotstavljala, sad ih hoće kroz nekakav planetrani savez oko sebi i svojih pomagača nakazno ujediniti, tako da ljudi, narodi i plemena vezani za moćnike žive jednisa drugima, ali ne i jedni za druge i suosjećajno jedni u drugima. Za Duha ljubavi, Krista Gospodina, u toj parodijsko-zavereničkoj svjetskoj imperiji lažnih svetlonoša nema mjesta! A bez Krista Pomiritelja svako ujedinjavanje je lažno i trulo i vodi u još veće podjele i sukobe.
Iako su u središnjoj Africi desetljećima vođeni plemensko-građanski ratovi, iako su posljednjih godina krvavo intenzivirani iu ostalim dijelovima Afrike u cilju borbe za energiju, Sjevernoatlantski savez se nameće lažno i prepredeno kao zaštitnik ljudskih prava (a štiti samo pravo jačeg, pravo koncernih imperija i interese strateški usredotočene moći).
Njemu je za sada bitno da stvara lažni mir, prije svega u Europi – jer tko kontrolira kolijevku moderne civilizacije, može ovlada i cijelom planetom (sada su vam jasni planovi Njemačke i njene Europske Unije?). I zato svatko tko buntovno ustane protiv projekta novog, američko-njemačkog neokolonijalističkog projekta, može doći pod udar novih krstaša i inkvizitora. Sirovim buntom, prkosom, osvetoljublja, američki imperijalizam se ne može uspješno pobijediti, već samo životom u Kristu, držanjem do duhovnog dostojanstva, životom u pokajničkoj pokori. Samo uzvraćanjem na zlo dobrim, onaj koji ne bira sredstva da ostvari svoje ciljeve, može se pobijediti i razotkriti kao sluga sotonske sile.