Malo drugačiji primjer opsjednutosti dogodio se u Francuskoj 1565. godine. Nicole Aubrey je, dok se molila u osami, posjetio duh njenog djeda s molbom da se održe mise u njegovo ime, da se siromasi pomažu i da se obave izvjesna hodočašća ne bi li njegova duša prešla iz čistilišta u raj. Ova opsjednutost bila je praćena grčevima. Nikolina obitelj željela je da izbjegne troškove hodočašća, pa se za pomoć obratila jednom dominikanskom kaluđeru koji je od duha zatražio da se predstavi. Duh je prvo tvrdio da je Nikolin djed, da bi poslije promijenio iskaz i rekao da je njezin dobri anđeo. Smatrajući to sumnjivim, kaluđer je inzistirao na pravom identitetu duha, i on se naposljetku predstavio kao jedan od demona.
Kaluđer je zbog toga odlučio da se pristupi egzorcizmu koji je nad Nikol vršen dva puta dnevno. Ovaj demon u njoj bio je imun na sve tradicionalne metode istjerivanja (sveta vodica, molitva Bogorodici, znak križa …), tako da su jedino nafora i euharistija – tijelo i krv Kristova – mogli pomoći da se demon umiri. Tijekom egzorcizma dešavali su se i brojni parapsihološki fenomeni, a demon je konačno napustio Nicole 8.februara 1566. godine.
Za Nicole Aubrey ponovo se čulo deset godina kasnije. Naime, ostalo je zabilježeno da je ona 1577. godine oslijepila, ali joj je, pomoću jedne relikvije koja je povezivana sa svetim Jovanom Krstiteljem, vid na čudesan način povraćen.