Umirući nisu dobivali nikakva sredstva za smirenje, čak ni kada su trpjeli nepodnošljive bolove jer je Majka Tereza smatrala da je ‘patnja ubogih lijepa i da svijetu pomaže plemeniti primjer bijede i patnje’. Međutim, s druge strane, ona sama nikada nije odbila lijekove protiv bolova ili anesteziju, a liječila se u nekim od najskupljih bolnica u svijetu. Koliki je bila licemjer, pokazuje slučaj iz 1984. godine, kada je odbila ponudu da joj uklone očnu kataraktu u Pittsburghu u SAD. Medijima je izjavila da ne može prihvatiti operaciju koja košta tisuću dolara. Nakon toga, operirana je u mnogo skupljoj oftalmološkoj bolnici u New Yorku.
U svojoj knjizi novinar Hitchens kaže da je navodna svetica u stvari bila fanatična reakcionarna katolkinja. U govoru prilikom dodjele Nobelove nagrade za mir rekla je da je ‘najveća prijetnja miru u svijetu – abortus’. Kada je u Irskoj trebalo da se provede glasovanje o legalizaciji abortusa, ona je pozvala Irce da glasuju protiv legalizacije. Hvalila je bijedu, bolest i patnju kao božanske darove i govorila ljudima da ih moraju sa Radiščeva prihvatiti. Bila je žestoki protivnik razvoja braka i njegovog ponovnog zasnivanja, ali je odobrila razvod svoje prijateljice Dajane s Charlesom jer je taj brak ‘očito nesretan’.
Ostala je velika misterija kuda je odlazio novac prikupljan diljem svijeta. Red u Njemačkoj prikuplja oje godišnje oko pet milijuna maraka. U SAD samo u jednoj godini njezin red je inkasirao pedeset milijuna dolara. Majka Tereza nije birala od koga uzima novac. Od krivotvoritelja i ucjenjivača Charlesa Kiting primila j 1.4 milijuna dolara, a koristila je i njegov privatni avion. Za njega se zalagala čak i na sudu jer je ‘dobar čovjek’.
Novčane priloge Majci Terezi davali su i pripadnici haićanske dinastije Divalije. Od zloglasnog dikatatora Bebi Dok Divalijea primila je 1980. godine odlikovanje i tim povodom je izjavila da ‘nigdje drugdje na svijetu nije srela siromašne ljude koji imaju takav odnos pun povjerenja prema njihovom predsjedniku države kao ovdje prema Bebi Doku’.

Njemački novinar Valter Vulenveber objavio je 1999. godine u ‘Šternu’ tekst pod nazivom ‘Okrutne sestre Majke Tereze. On opisuje kako su ‘misionarske ljubavi’ otimale djecu majkama i davale ih na usvajanje preko agencija ‘Pro infante’. Gertruda Knut je primijetila da njena usvojena kćerka Sita priča o tati io tome kako je umro, ali nikad ne spominje majčinu smrt. Kada ju je o tome pitala, Sita je rekla: ‘Moja mama u Indiji uopće nije mrtva, Sestre su me ukrale, a moja majka čeka da joj se vratim’. Kada je Siti uro otac, majka je djevojčicu ostavila na nekoliko tjedana kod ‘Misionara ljubavi’ dok se ne snađe. Sita i druga djeca odvezeni su u Delhi, a odatle diljem svijeta obiteljima posvojitelja, za dobru novčanu naknadu. Nijedno dijete, ma koliko bilo bolesno ili siromašno, nije moglo biti primljeno u prihvatilište ‘misionarske ljubavi’ ako roditelji na vratima nisu potpisali ili otiskom palca potvrdili da se odriču svih prava na dijete i prepuštaju ga redu. Neuki i nepismeni roditelji tako su prevareni jer najčešće nisu znali što potpisuju.
Njemački novinar navodi da se Majka Tereza ponosila time što vodi ‘najneorganizovaniju organizaciju na svijetu’. Kompjuteri i ostala oprema bili su zabranjeni, a računovodstvo je vođeno olovkom iu običnim bilježnicama. Kada se one ispune sve bi se brisalo i bilježnice bi se, zbog štednje ponovo koristile. Izvitoperena želja za štednjom dovodila je do nevjerojatnih bizarnosti. Red je od grada New Yorka kupio kuću za jedan dolar. Međutim, kuća je morala biti vraćena, jer red Majke Tereze nije htio uvesti dizalo.
Majka Tereza je manipulirala brojkama. Često je govorila kako je s ulica Kalkute ‘pokupila 36 tisuća ili 54 tisuće ljudi’, ali je nejasno gdje ih je smjestila kada je bolnica u Kaligáta imala samo 95 mjesta ?! Također je tvrdila da u bolnicama, za koje nitko nema pojma gdje su, liječi 250.000 leproznih, hraniti svakog dana 7.000 gladnih i da njena narodna kuhinja sprema 300 obroka dnevno, da se u njezinoj školi – koju nitko nikada nije vidio, školuje 5.000 djece . Majka Tereza nikada ništa nije plaćala. Kada su joj u jednoj radnji u Londonu rekli da treba za hranu platiti 500 funti, počela je vikati: ‘Ali to je božji posao’. Vikala je sve dok jedna gospođa u redu iza nje nije platila njezin račun.