Davno nije živ autor ovog Dnevnika. Moskovski učenik Ljove Fedotov, rođen 10. siječnja 1923. godine u Moskvi, poginuo je 25. lipnja 1943. godine i pokopan u kosturnici blizu sela Ozjerskoje. Poginuo je sjajan momak, poginuo je, uspjevši nađe mogućnost da bude strijelac u pješadiji, bez obzira na postojanje tuberkuloze, jaku kratkovidnost i slab sluh. Ostao je mali dio svezaka njegovog Dnevnika, neke školske lektire, tuce fotografija, uvojak njegove kose i dobra uspomena u umovima i srcima onih koji su poznavali ovog dječaka.
Ali, da se vratimo Dnevniku. Ljove u njemu nastavlja: ‘Bez obzira na težinu ovih riječi, moram priznati da je vrlo moguće da ćemo ostaviti Nijemcima takve centre poput Pskov, Gomel i mnoge druge. Što se tiče glavnih gradova naših Repóblika, očito je da ćemo ostaviti Minsk (glavni grad bivše sovjetske republike Bjelorusije). Kijev (glavni grad bivše sovjetske republike Ukrajine) također će pripasti nemcima, ali će oni moći to postići s mnogo više napora.
O sudbini Lenjingrada, Novgoroda, Kalinjin, Smolenska, Brjanska, Nikolajeva i Odese – gradova koji se nalaze relativno blizu granice – plašim se i razmišljati. Istina, Nijemci su toliko jaki da nije isključena mogućnost gubitka i ovih gradova, isključujući možda Lenjingrad. Moguće je da će Nijemci osvajati naše velike gradove putem zaobilaženja i okruživanja. Zaobilazeći, primjerice, Kijev, njemačka armija će moći osvojiti čak i Poltavu i Dnjepropetrovsk, a pogotovo Kremenčug i Černigov. Razumljivo je da će Nijemci maštati o osvajanju Moskve i Lenjingrada, ali ja osobno mislim da u tome neće uspjeti …
Ne osvojiti već opkoliti Lenjingrad Nijemcima će poći za rukom, jer se taj grad ipak nalazi na granici. Opkoliti Moskvu čak i imajući dovoljno snage, neće uspjeti, ako ni zbog čega drugog, onda zbog odsustva vremena, jer neće uspjeti zatvoriti krug do zime – preveliko je to razmak. Zimi, pak, oblast Moskve i dalje, postat će njihovim grobom ‘!
Vjerojatno su svima poznati realni događaji. Ljovina prognoza je bila apsolutno točna – upravo od Moskve, koju Hitler ipak nije uspio opkoli, 6. prosinca 1941. godine na temperaturi od 38 stupnjeva Celzijusa ispod nule je počela ofanziva Crvene armije, Za samo četrdeset dana fašisti su bili odbačeni na 400 kilometara od glavnog grada Sovjetskog Saveza. Tako se završila prva faza rata koji je pretkazao Ljove i počela njegova druga, završna faza isto tako detaljno predviđena u Dnevniku. Zanimljivo je da je 3. srpnja 1941. godine načelnik Generalštaba Njemačke, general Halder u svom dnevniku ocijenio postignute uspjehe sljedećim riječima: ‘Neće biti preuveličavanja ako kažem da će pohod na Rusiju biti završen za četrnaest dana’. Kao što znamo, te riječi se nisu pretvorile u proročanstvo.
Završava se treći tjedan rata. Ruska armija je gotovo razbijena, šteta je ogromna. Ali, rekord je u Dnevniku pun začuđujućeg optimizma i vjere u pobjedu. Ljove piše: ‘Jedanaesti srpnja 1941. godine. ja mislim da kada će fašisti početi a se guše u borbi s nama, stvar će konačno postati jasna i za upravu njemačke armije. Tupoglavi će, naravno i dalje vikati o pobjedi nad SSSR-om, ali oni razumniji počeće da govore o tom ratu kao o fatalnoj pogrešci Njemačke.
Ja mislim da će se za nastavak rata zalagati samo psihopata Hitler koji ni sada, ni ubuduće nije sposoban jasno shvati svojim ograničenim razumom bezperspektivnost rata sa Sovjetskim Savezom as njim će očigledno ostati Himmler i dakako Gebels koji će se, čak i onog momenta kada će naša armija ulaziti u Berlin, kao umobolni rob drati o osvajanju Rusije ‘.
U navedenim odlomcima proricateljske sposobnosti Fedotova su očite. Stvarno, odnosi između Hitlera i načelnika Generalštaba Hadler bivaju sve više nategnuti i završavaju se potpunim raskidom u rujnu 1942. godine. Zrela je i zavjera protiv Hitlera. Među zavjerenicima su načelnik obavještajne službe admiral Kanaris, bivši njemački veleposlanik u SSSR-u Schulenburg, general Walter fon Zajdlic, zapovjednik okupatorske vojske u Francuskoj general Štulpnagel, pukovnik Štaunfenberg koji je u svojoj torbici donio dinamit u Hitlerov bunker. Ali, Hitler je imao sreće – bio je samo kontuzovane. Sudionici zavjere su svirepo kažnjeni, a to se od izopačenog Hitlerovog uma moglo i očekivati.
