Tumačenja nevjere ima bezbroj, baš koliko i razloga da se okusi “zabranjeno voće”. Psiholozi, s druge strane, tvrde da je vjernost odluka, odnosno da je prijevara uvijek stvar izbora, ali i ozbiljan pokazatelj toga da u vezi nešto “ne štima”. Postoji li način da se pomoć u takvoj situaciji potraži i na onoj “neformalnijoj” strani, odnosno u svijetu magije?

U braku bi sve trebalo da se rješava razgovorom, iskrenošću, pa ponekad i razumnom, “kvalitetnom” svađom. Jer, sve se može prevazići kada ljudi imaju želju da sačuvaju ljubav. Ne da sačuvaju brak, ne da to učine zbog djece ili “zbog svijeta”, već radi ljubavi. Uostalom, brak, djeca, obitelj – temelje se na ljubavi.

Ali, da bi se sačuvala ljubav, ne treba postojati prijevara.

Zašto?

Zato jer ona, pa ma iz kojeg razloga i sa kakvim opravdanjem (a trend je modernog vremena da se ona lako pronalaze), ubija ljubav. Jedni drugima praštaju prijevare, ali ubiju povjerenje, a sa povjerenjem i ljubav, a poslije toga tu više nema sreće. Svi težimo sreći u životu. Ako nismo sretni onda taj brak gubi svaki smisao, a život postaje muka.

Zato ljudi u takvim situacijama pribjegavaju svim mogućim rješenjima. Kada ne pomognu pokušaji da se problem riješi razgovorom, pribjegava se raznim sredstvima, među kojima je i magija, čiji se imahinarni znak ogleda ravni željenog i mogućeg kao načina ovladavanja realnošću izvan granica neposredne kontrole.

Lutkice od tijesta

Tako je, u narodnoj ljubavnoj magiji, poznat i ovakav “recept” “, gdje žena suočena sa suprugovim nevjerom treba umijesi tijesto, prepolovi ga na dva dijela i od svakog oblikuje po jednu lutkicu. Jedna predstavljanju nju, a druga supruga. Jednu lutkicu treba postaviti u jedan kut kuće ili stana, a drugu u sljedeći najudaljeniji kut.

Ujutro, dok cijela obitelj spava, žena treba krišom uzeti onu figuricu muškarca i da je odnese u prostoriju gdje je figurica koja predstavlja nju i postavi ih jednu do druge. Potom uzmi malo kruha i čašu vode prinese onoj figurici koja predstavlja njenog supruga i izgovori bajalicu:

“On ne može ni jesti ni da vode pije ni spavati sve dok nije pored mene”.

Lutkice potom treba umota u crvenu tkaninu i ostavi na skriveno mjesto u kući.

Ovaj rituali treba uraditi u najvećoj tajnosti, jer nitko ne smije saznati za njega, čak ni najbolja prijateljica.

Kako otjerati ljubavnicu?

Ako supruga sa sigurnošću utvrditi da njen muž ima ljubavnicu, drugu ženu udaljiće sljedećim ritualom i to kada je mjesec u fazi opadanja.

U ranim jutarnjim satima žena treba izaći iz stana i ode u prirodu ili kej pored rijeke pa licem okrenuta prema suncu tri puta izgovori:

“Moj anđele čuvaru, zaštiti moj brak, ne dozvoli drugoj ženi da ga kvari, naredi (navesti rivalkino ime) da se moga muža batali.”

Poslije izgovorene bajalice, žena ne bi trebalo da tog dana ni s kim razgovara.

U večernjim satima, prije nego što sunce zađe, treba da opet ode na isto mjesto u prirodu i tri puta izgovori:

“Moj anđele čuvaru, spasi moje srce, moj um, moju dušu i moj brak.”

Vlaška magija za osiguranje vjernosti

Vlaška magija, vjeruje se, pomaže i kod ljubavnog nevjere.

Evo najprije vlaškog ritu za emotivno osvajanje:

Uoči petka, treba prekriti stol svilenim sivim stolnjakom, a potom zapaliti crnu i bijelu svijeću. Potom postaviti fotografiju željene osobe (ovo mogu izvode osobe oba spola) između posude za tamjan i ispisanog teksta određene basme. I prilikom ovog rituala treba zapaliti tamjan s mirisom ruže. Dok se neprestano gleda u sliku voljene osobe, treba izgovarati sljedeću basmu:

“Prizivam vas, duhovi ljubavi i želje, posvetiti ovu sliku osobe koju neizmjerno volim, tako da može steći željenu vrlinu, uz moć najsvetijeg duha koji živi i vlada zauvijek. Klanjam se svakom da mi pomogne da uspijem u svojim namjerama i zauvijek pridobijem osobu do koje mi je stalo. ”

Zatim se slika željene osobe prevuče tri puta preko dima tamjana, a potom vrati na prvobitno mjesto uz sljedeću basmu:

“Tijekom ove noći, prizivam vas i zapovijedam vama duhovima koji imate moć da uznemiravate srca žena i muškaraca. Prizivam vas ove noći da mi podarite moć kojom ću učiniti da me željena osoba zavoli. Prizivam vas, duhovi, ljubavi i želje, i sve vaše svećenike i starješine sa moćima ispuniti srca koja se prizivaju ovom basma, da zapalite strastvenu vatru koja gori u srcu. Učinite da ova slika posjeduje vrlinu, tako da (ime osobe) može me voli, da me želi i luduje za mojim dodirom, mojim poljupcem, mojim zagrljajem i spolnim činom. Prizivam vas, duhovi, da ne dopustite da voljena osoba može voli još neku osobu osim mene. Ako i to učini, onda je mučite do besvijesti. ”

Sliku treba ostaviti na stolu sve dok se tražene želje ne budu ispunjene. Ovaj ritual je vrlo učinkovit za pomirenje rastavljenih, samo što se u tom slučaju izvodi ponedjeljkom.

Kada budete pridobili željenu osobu, potrudite se osigurati i njenu vjernost, što se radi na sljedeći način: uzme se uvojak kose i spali, a poslije toga se pepeo sakupiti u bijelu kuvertu, pa ga zgodnom prilikom pospe po njenom (njegovom) krevetu. U isto vrijeme, medom premazati jastuk na kojem spava. Te noći će željena osoba sanjati samo izvođača rituala i biti mu vjerna.

Nevjerstvo počinje u mislima

LJUBAVNI terapeuti i stručnjaci za muško-ženske odnose još uvijek nisu jednoglasni kada je u pitanju nevjerstvo. Neke studije navode da je prijevara “urođena”, odnosno da monogamija nije čovjekovo “prirodno stanje”, da su za nju krivi hormoni, okruženje, odgoj, stupanj egocentričnosti, tj. ličnosti ljudi koji su u vezi, okolnosti …

Tumačenja ima bezbroj, baš koliko i razloga da se okusi “zabranjeno voće”. Psiholozi, s druge strane, tvrde da je vjernost odluka, odnosno da je prijevara uvijek stvar izbora, ali i ozbiljan pokazatelj toga da u vezi nešto “ne štima”. Čak i ako upitate “običan svijet” što sve smatraju nevjerom, odgovora ima koliko i upitanih.

Za nekoga je nevjerstvo seks, za nekoga emotivna bliskost s osobom suprotnog spola, za nekoga čak i samo misli i romantične ideje o nekom drugom, bezazleni flert sa strancem.

Jedno istraživanje pokazalo je da ljudi prijevarom smatraju najrazličitije odnose koje njihovi partneri ostvaruju s drugim ljudima, pa tako, primjerice, čak 64% ispitanih tvrdi da je i “obično” fantaziranje o nekome, naročito tijekom seksa sa stalnim partnerom, nevjerstvo “upakirano” u intrigantan termin “seksualne fantazije”.

U svakom slučaju, koje god tumačenje da prihvatite, jedno je svima zajedničko. Nevjerstvo boli, slama srce, ruši povjerenje u sekundi iu trenutku briše godine zajedničkog života.

Oprostiti je moguće, ali je teško i vrlo često ostavlja trajne posljedice na partnerski odnos, tvrde stručnjaci.

Da li do prevare dolazi uslijed zasićenja, želje za nečim novim i drugačijim, je li ona spas iz ljubavi koja se gasi, ponekad samo posljedica “nesretnih okolnosti”, ili je to jednostavno dio nečijeg karaktera? Jedinstven odgovor nema, ali statistike pokazuju da su čak tri od četiri čovjeka barem jednom bila nevjerna svom partneru. Što je to što nam ne da mira i što nas vuče da pređemo granicu?

Otac psihoanalize Sigmund Freud tvrdio je da na svaki seksualni čin treba gledati kao na proces u koji su uključene četiri osobe!

Psiholozi to tumače idejom da i muškarci i žene tijekom seksualnog odnosa u najvećem broju slučajeva zamišljaju nekog drugog. Freud je smatrao da prijevara ima mnogo širi aspekt od fizičkog i da smo skloni varamo ljude koje volimo čak i kada smo u fizičkom kontaktu s njima – mislima, skrivenim željama i maštanjima o nečem ili nekom drugom. Suvremena psihologija donekle se slaže s ovom tvrdnjom, pa su brojna djela i studije koje dokazuju da smo skloni varamo, bilo u fantazijama bilo u realnosti. Iako u stvarnom životu varaju mnogi, “prijevarama u fantazijama” skloni su maltene svi.

Naime, stručnjaci tvrde da je čak 98% ljudi maštalo o drugim osobama u različitim razdobljima braka ili partnerskog odnosa. Prijevara je “najpopularnija vrsta drame”, rekao je jedan poznati američki psiholog, uz objašnjenje da je toliko privlačna jer “ne postoji bolji način da začinimo život”. Bilo da varate ili ste bili prevareni, da li ikada pomislili zbog čega se to događa?

Stručnjaci tvrde da je najčešća i najrasprostranjenija seksualna prijevara. Slijedi emocionalna, u kojoj jedan od partnera zaljubljen u osobu s kojom vara, dok je treća na listi “kombinirana”, odnosno tip prijevare u kojoj i volimo i želimo, u kojoj je prisutan i fizički i emocionalni odnos.

Psiholozi tvrde da je svaka prijevara vođenja određenom idejom, svjesnom ili nesvjesnom. Neke prevare su čisto “istraživačke”, ljudi se zapitaju kako je to biti s nekim drugim, kroz izvanbračne izlete ispituju svoje potencijale, interesovanja, prirodu, stavljaju na ispit svoju vezu sa aktuelnim partnerom. Ponekad je prevara samo put do spoznaje da smo već pronašli “ono pravo”, a ponekad je posljedica “lude ljubavi” koja se naprosto desi I potpuno istumba I život i prioritete. Neka nevjere događaju se kako bi umanjila strah od bliskosti i od toga da ne postanemo potčinjeni partneru. Ponekad su ona način da sebe uvjerimo da nismo izgubili slobodu, da smo i dalje nekome privlačni i da nas monogamni odnos ne može “zarobiti”. Vrlo su česte i takozvane “osvetničke” prijevare kojima vraćamo “milo za drago”. Ponekad je prijevara i jedini način da odemo iz veze koja nije dobra.

Motivi su, dakle, najrazličitiji, ali se u pozadini uvijek kriju nezadovoljene fizičke ili emocionalne potrebe, tvrde psiholozi. Čovjek koji voli, koji je voljen, zadovoljan i sretan, nikada neće potražiti avanturu. Neki stručnjaci tvrde da pojedini ljudi prijevaru koriste da bi sebi olakšali “monogamiju”. Okolnosti, odgoj, kultura u kojoj žive pred njih je stavila izazov duge, monogamne veze, ali oni jednostavno nisu ti “tipovi” ljudi.

Prijevara tada dolazi kao ventil za stres i jedini način da se ostane u vezi.

Statistike pokazuju da više pravila nema – jednako varaju i muškarci i žene. Nekada je postojalo uvjerenje da su muškarci skloniji izvanbračnim aferama zbog načina na koji doživljavaju seks, odnosno činjenice da ga ne vezuju za osjećaje. Smatralo se da ženama, s druge strane, treba više – emocija, strast, nešto što će ih “gurnuti” preko granice. Međutim, psiholozi tvrde da razlike nema, već da se muškarci samo lakše odlučuju prijevaru provedu u djelo od žena.

Njima je, s druge strane, potrebno više vremena da se prepuste iskušenju. Varaju, dakle, svi – i mladi i stari, i muškarci i žene. Sve je prihvatljivije mišljenje da monogamija nije “prirodno ljudsko stanje” već da je samo društveno nametnut standard koji bespotrebno izaziva osjećaj krivnje i niz drugih negativnih emocija. Imamo pravo “živimo punim plućima” i da uzmemo sve što nam život pruža. Ali je li zaista tako?

Psiholozi tvrde da smo prevari skloniji u različitim životnim razdobljima. Mladost sama po sebi donosi raznovrsnost, pa se i prijevara bolje doživljava i prašta. Zreli partnerski odnosi, sazrijevanje na emocionalnom planu, djeca, predanost, dugogodišnji zajednički život sve to “kompliciraju”.

Nažalost, stvari nikada nisu crno-bijele, a samo od naše svjesne odluke ovisi koliko ćemo daleko otići i hoćemo li biti nevjerni.

Psiholozi tvrde da se odnosi u vezi, pa čak i onim najčvršćim, mijenjaju. Dominacije se smjenjuju, “odnosi snaga” se remete uslijed različitih životnih okolnosti. Svaka forma i faza veze ima svoja pravila i očekivanja, pa u svakoj ljubavi postoji barem jedan period “idealan” za prijevaru. Neka istraživanja pokazala su da su muškarci najskloniji prevari prije 30. i poslije 40. godine, dok su žene poslije 45. najneverniji . Također, stručnjaci tvrde i da su počeci braka ili zajedničkog života najkritičniji, kao i razdoblje kada djeca odrastu, a partneri ponovo ostanu sami.

Također, radoznali ljudi skloniji su prevarama, pokazalo je jedno istraživanje. Ljudi avanturističkog duha mnogo će češće varati od “kućnih tipova”, tvrde stručnjaci. Ipak, kojem god “tipu” da pripadate, u kakvoj god da ste vezi, prevara počinje u mislima, tvrde psiholozi. Za nekoga se tu i završiti, ali ostali odu dalje, često nespremni platiti cijenu.

Nevjerstvo nije ni “smrtni grijeh”, ali ni jedini način da sebi damo oduška. Ono je mnogo

kompleksnije, može biti odraz naših interesovanja, seksualnosti, želja, strahova, potreba za eksperimentiranjem … ali je uvijek prijetnja za ljubav. Bilo da je činimo, trpimo, podržavamo ili osuđujemo, znanstvena istraživanja potvrđuju da je svojstvena svima i duboko usađena u ljudsku prirodu.

PRIZNATI ILI NE?

Kada se prevara dogodi, osjećanja se miješaju, sve se tumba, život postaje potpuno drugačiji. Kako će se tko snaći u toj situaciji stvar je karaktera, zrelosti, vrste i faze ljubavnog odnosa, tvrde stručnjaci. Ali da li prijevaru treba priznati ili ne, pitanje je koje muči većinu? Da li iskrenost u takvim situacijama može popraviti stvari ili da ih potpuno zakomplicira.

Psiholozi nemaju jedinstven stav po tom pitanju. Jedan dio smatra da je iskrenost preduvjet dobrih i kvalitetnih ljubavnih odnosa, ali ima i tumačenja da je ona jednostavno nemoguća, da nije prirodna, odnosno da potpuna otvorenost u emotivnoj vezi nije poželjna jer bi dovela do bolnih razočaranja.

Neki čak smatraju i da je ona iluzija, odnosno da su mnogi parovi uvjereni da je ono što govore iskreno, ali da je u stvarnosti to samo njihova predstava koju su stvorili da bi sačuvali ljubav.

Stručnjaci za ljubavne odnose tvrde da prijevaru treba priznati samo onda kada to predstavlja veliko olakšanje od osjećaja krivnje, ili kada želimo otići iz zvanične veze.

U svim drugim slučajevima, bilo da se radi o seksualnoj ili emotivnoj, koja se mnogo teže prašta, treba prešutjeti jer priznanje donosi mnogo negativnih emocija, teške razgovore i težak životni period. Šutnja, ukoliko je opravdano, tvrde stručnjaci, ponekad može sačuvati mnoga srca.

VJERNOST JE ODLUKA

Psiholozi tvrde da sami odlučujemo hoćemo li biti vjerni ili ne. Ako odlučimo da je monogamija način na koji funkcioniramo, daleko lakše ćemo se opirati iskušenjima, tvrde stručnjaci. Britanski psiholog J. Watson nevjerstvo je usporedio s ostavljanjem cigareta: “Tko riješi da više ne puši, neće prestati osjeća privlačan miris, ali mu neće biti teško ne poklekne, jer je tako u svojoj glavi odlučio, postavio prioritete i sustave vrijednosti. Isto je i sa prijevarom “. No stručnjaci naglašavaju da odluku da se bude vjeran ne treba miješati s osjećajima privlačnosti prema drugim ljudima. To su dvije potpuno drugačije stavri. Mnogi ljudi je vjerno svojim partnerima, iako svakodnevno sreću seksualno privlačne osobe suprotnog spola. Istraživanja pokazuju da svatko od nas može ostvariti dobru seksualnu, ali i emocionalnu vezu s tisućama ljudi širom planete, a na nama je da odlučimo da onaj koga volimo bude baš taj, tvrdi britanski psiholog Watson.