Današnje vrijeme i stil života donose osjećanje da vladamo svojim životima, da je izbor u ljubavi veliki i da možemo onoj drugoj strani da nešto pokažemo, da je natjeramo da se zamisli nad svojim greškama, da je natermao patiti i da se kaje, da je time kažnjavamo, da joj nešto neverbalno poručujemo, ulazeći vrlo brzo u novu vezu, možda čak i paralelno dok ona koju napuštamo još traje.

Takav izbor koji je prisutan kao gotovo univerzalan model ponašanja u današnje vrijeme govori o strahu od patnje. Neovisno o nemoralnosti takvog načina ponašanja i izbora puta “samo da meni bude dobro da ne patim” osoba koja bira takav put devalvira ne samo sebe nego i vezu u kojoj je bila i koju napušta. Izaći iz veze bez patnje i ne pokuašati, ako je ljubav još postoji da se ona na svaki način sačuva može ukazivati ​​na veliko razočaranje ili na nedostatak emocija. “Biti svoj” “sačuvati svoj ponos”, “ići dalje” su izgovori za nedostatak emocija. U pravoj ljubavnoj vezi postoji potreba da se bude udvoje, ponos je nebitan a ne ide se dalje nego se tapka u mjestu sve dok se ne nađe rješenje. Jer rješenje uvijek postoji i uvijek se nalazi udvoje. U svakoj vezi netko je jači, netko je nekom oslonac, au pravoj vezi svako je onom drugom oslonac, u nečemu, i ne treba izmaknuti rame kada naiđu teška vremena, ma što to bilo. Bolest je najteže iskušenje slabićima, a veliki izazov ali i privilegija onima koji su zreli i sposobni da vole. Bilo da se radi o fizičkoj bolesti u kojoj partner značajno mijenja svoj karakter ili u psihološkim krizama. Kao što se “na muci poznaju junaci” tako se u krizama poznaju prave ljubavi.Sposobnost da se pati u ljubavi ili zbog ljubavi je data samo onima koji su uzvišena duha i izuzetno emotivni. Oni su uglavnom i naivni, jer uzvišene osobe ne razmišljaju na prizeman način, nisu u stanju da prepoznaju neke druge namjere osim čistih i uvijek nalaze opravdanje za onog tko prema njima ne postupa fer. I onda jednog dana dolazi do bolnog otreženjenja. Poželite sretan put onima koji su vas napustili. Kad tad bi to učinili, makar i ostali sa vama, iz nekih razloga ili iz interesa, bili bi samo fizički uz vas, ali vaša duša ne bi našla u njima ni utočište, ni razumijevanje ni ljubav. Bili biste još usamljeniji i napušteniji nego kada ste sami.

Blagoslovljen je svatko tko je ostavljen jer može naučiti na svojim greškama bilo zašto je dopustio sebi da se veže za nekog tko ga nije dostojan ili tko mu ne može istim intenzitetom ljubavi odgovoriti i zato što nije on drugom priredio patnju. Nemojte se plašiti ljubavne patnje ona je privilegija, samo za one koji zaista umeju da vole. Netko će se naći tko će znati prepoznati u vama taj kvalitetu.