U snovima kompozitori dovršavaju kompozicije, pjesnici stvaraju stihove, filozofi ponekad oblikuju svoje ideje, vojskovođe nalaze strateško-taktička rješenja za nastupajuću bitku, a pisci, poput Rusa Gribojedova, ‘čitaju’ za vrijeme sna fabule svojih novih djela – besmrtno djelo Gribojedova ‘Nesreća zbog mnogo pameti ‘.
Nema nikakve sumnje da je intuicija vrlo blisko povezana sa stečenim znanjima i navikama, s iskustvom i individualnom logikom mišljenja, dakle sa svjesnim psihičkim procesima. Što pojedinac ima više znanja i iskustva, to je vjerojatnije da će za vrijeme nekog sna biti obdaren nekim kreativnim prodorom. čega je lišen u vrijeme intenzivnih procesa svijesti. Tako nastaju ‘lucidne misli’ – neočekivano, u trenucima sna ili opojnog odmaranja, kad taj pojedinac uopće ne razmišlja o problemu koji ga muči, ili za koji ne zna da će ga uopće postaviti i riješiti.
Ruski znanstvenici vjeruju da je što češće potrebno probleme koje je gotovo nemoguće riješiti logičkim procesom, prebaciti u podsvijest, u drugi dio mozga – ako je to, naravno, moguće. Tada će misaona traganja za rješenjem biti nastavljena podsvjesno, a stvaralac se može baviti nečim drugim. Međutim, stanice mozga koje se bave tim problemom se ne odmaraju. A ono što se onda događa vrlo je teško za objašnjenje: misli kao da sazrijevaju nekim drugim procesom kojeg pojedinac nije svjestan pa tako nastaju neočekivane spoznaje.
Da li to znači da iu kaosu podsvijesti postoje mirne luke i spoznajni procesi? Da li to znači da se čovjek još ne zna koristiti mozgom u cjelini? Stari Grci su imali objašnjenje: Bogovi su se svojom mudrošću poigravali s ljudima. Čovjek današnjice će lako odbaciti takvo objašnjenje, ali ostaje lišen pravog saznanja o svojim trenucima kad mu saznanja dolaze neočekivano.
Instikt, intuicija, šeto čulo – zasad imaju samo početna objašnjenja, nagovještaje moguće istine. Ali, najveći dio tog fascinantnog područja ljudske psihe ostaje neistražen.