Magični krug je pokretno vještičje svetište, ‘hram koji nije izgrađen rukama’, on se može postavljati i razmještati po potrebi, kao šator. međutim, bez obzira na njegovu privremenost, vješticama on znači koliko i crkva, sinagoga ili džamija vjernicima drugih religija. Magični krug ima tri, međusobno isprepletene funkcije:

■ Da zaštiti one koji se nalaze unutar njega od neželjenih utjecaja na astralnom planu.
■ Da stvori prostor drugačiji od vanjskog svijeta, da bi članovi društva bolje ‘prebacili’ svoje mentalno i psihičko stanje na odgovarajuću razinu.
■ Da bi koncentrirao psihičku moć koju članovi društva nastoje prizovu, odnosno stvore.

U svakodnevnim terminima moglo bi se reći da on predstavlja kombinaciju azbestnog odijela, sobe s klima uređajima i radio-pojačala. Uspostavljanje Kruga naziva se ‘bacanje’, a njegovo raspuštanje, kada je ritual završen, ‘protjerivanje’ ili ‘zatvaranje’.
Najprije se posvećuju voda i sol. Zatim Visoka Svećenica prošeta obodom kruga u smjeru kazaljke na satu, s mačem koji pripada udruženju, ili s vlastitim ‘athameom’ (nož sa srnom drškom koji posjeduju sve Vještice – alat koji ima isključivo ritualnu namjenu i ne služi za rezanje), prizivajući Krug riječima. ‘Ja te zaklinjem, o Krugu Moći …’ Južno od Ekvatora, naravno, Sunce putuje u smjeru suprotnom od kazaljki na satu, te stoga mnoga australska društva bacaju svoje Krugove u tom pravcu, jer Vika nalaže načelo usklađenosti s lokalnim okruženjem.
Krug je tako zamišljen da postoji, u terminima Zemaljskog elementa. Zatim se on ojačava elementima Vode (tako što se njegov obod poprska posvećenom vodom i solju), i elementom Zraka (pronošenjem kandila sa tamjanom), i Vatrenim elementom (prenošenjem upaljene svijeće po obodu). Konačno prizivaju se Gospodari stražarskih Kula, na četiri strane svijeta ‘da prisustvuju našem obredu i da čuvaju Krug’ – čime se traži božanski blagoslov. Oni se također zazivaju u terminima četiri elementa: Zrak na Istoku, Vatra na Jugu, Voda na Zapadu i država na Sjeveru. Na sjeveru gdje stoji oltar, prizivaju se i sam Bog i Boginja.
Krug je tako uspostavljen, blagoslovljen i čuvan. Naziva se Krugom, ali je on u stvari zamišljen kao zaštitna sfera, koja opisuje krug na mjestu gdje se siječe s površinom zemlje. Skeptici će reći da činjenica da je Krug ustanovljen ima čisto psihološko djelovanje na sudionike u ritualu. To je, naravno, djelomično točno, i psihološki efekt je koristan i važan jer pomaže u dovođenju u potrebno stanje duha. Međutim, Vještice će tvrditi da je Krug stvaran, na astralnom planu – a to potvrđuje činjenica da mnoge senzitivne osobe često mogu ‘osjetiti’ da je u blizini uspostavljen Krug, čak i onda kada to nikako ne mogu saznati na ‘normalan’ način.
Što znači to – ‘na astralnom planu’? U okultnoj teoriji o višeslojnoj stvarnosti, astralni nivo je posrednik između fizičkog i mentalnog. To je razina mašte, emocija i psihičkih aktivnosti, i on je sveprožimajući. Njegove slike su subjektivne, ali one oslikavaju objektivnu stvarnost, i dobar dio vještičje vještine sastoji se u pravilnom tumačenju tih slika. To je razina koga smo svjesni u snovima, ali je daleko manje subjektivan od nečijeg privatnog svijeta snova. Sam astralni plan je višeslojan. Na granici s fizičkim svijetom, on čini ‘astralnu kopiju’ svega što u tom svijetu postoji, na granici s mentalnim razinom, njegove slike mnogo su bliže samim mislima. Magični Krug uključuje sve ove astralne podrazine, od astralne kopije sobe ili krajolika u kome je uspostavljen, do slika koje stvara svrsishodna misao osoba koje sudjeluju u obredu.
Magični krug uspostavlja se u različite svrhe. Obred se može održavati u cilju liječenja, bacanja čini ili psihičke vježbe ili eksperimenta. Obred se vrši na različite načine. Jedan od njih, vrlo popularan, je ‘magično uže’. Sudionici sjede u krugu, okrenuti jedni prema drugima. Užad se razapne tako da čini ‘žbice’ kao na kotaču bicikla, au središtu kruga on su isprepletena u jednu ‘osovinu’. Svako uže na jednom kraju drži žena a na drugom muškarac. Ukoliko postoji nejednak broj muškaraca i žena, muškarac će, primjerice, držati krajeve dvaju užadi koje na drugom kraju drži po jedna žena. Ukoliko se radi samo o jednom cilju koji se obredom želi postići, Visoka Svećenica ili Visoki Svećenik opisat će ga ostalim članovima.
Ukoliko, kao što se često događa, nekoliko članova ima zasebne želje, oni će ih redom imenovati. Najčešće se ovi ciljevi, ili želje, pošto su opisani, svedu da samo jednu riječ (primjerice ‘Izlječenje reumatizma moje majke’ i ‘Uspjeh u mom novom poslu’, svede se na ‘reumatizam’ i ‘posao’) i ove se riječi izgovaraju redom, od jednog do drugog člana, u smjeru kazaljke na satu, sve brže i brže, da bi se izgradila moć.
U svakom slučaju, svi sudionici se koncentriraju na želju ili želje, zamišljajući moć kako plovi od njih ka centru, stvarajući i jačajući zajedničku moć na ‘osovini’, gdje se užad prepliće. Kada Visoka Svećenica procjeni da je moć dostigla svoj vrhunac, ona uzvikne ‘Pošalji’ i svako ispušta svoj kraj užeta. Tog momenta, zamišlja se da je moć poslana da obavi svoj zadatak.
Nakon toga može se pristupiti posvećivanje. Posvetiti se mogu alate, osobni nakit, ili bilo što drugo čemu vlasnik želi da psihičku snagu, ritualno pročišćenje i posvećenje. Obred vrše zajedno muškarac i žena. Oni posvećuju predmet s četiri elementa – Zemljom na pentakl, Zrakom u dimu tamjana, Vatrom na plamenu svijeće i Vodom iz pehara. Par se zatim zagrli i poljubi, s posvećenim predmetom koji drži između svojih tijela. Zatim se prelazi na vino i kolače. Ritualno dijeljenje hrane i pića zajednička je crta svih religija, još prije nastanka kršćanstva. Vino se blagoslivlja tako što žena spušta svoga athamea u pehar koji drži muškarac, klečeći na koljenima, pri čemu on izgovara sljedeće:
‘Što je athame muškarcu, to je pehar ženi, a sjedinjeni, oni postaju jedno, u istini.’
Hranu (obično je to posuda s kolačima ili biskvitima) drži muškarac, klečeći na koljenima, dok žena iznad posude opcrtavaju u zraku Pentagram invokacija svojim athameom, izgovarajući sljedeće riječi:
‘O Kraljice najtajnija, blagoslovi ovu hranu u našim tijelima, daruj nam zdravlje, bogatstvo, snagu, radost i mir, i ono ispunjenje ljubavi koje donosi savršenu sreću.’
Žena uzima gutljaj vina, ili kolač, i poljubi muškarca, koji zatim i sam uzima gutljaj, odnosno zalogaj. On potom, uz poljubac, predaje pehar ili posudu sljedećoj ženi, i tako redom, žena muškarcu, muškarac ženi, sve dok svako ne uzme pomalo vina i kolača. Pošto je obred završen, sudionici se opuštaju u neformalnom ćaskanju, ili planiranju sljedećih skupova.