Fenomen trećeg sastanka

Ima nešto magično istinito i prijeteće u tom broju tri. Kad s nekim izađete već treći put, izgleda da ste već počeli ulažete u vezu, a još uvijek se ništa nije desilo i možete glatko da se izvučete bez gubitaka.

Prvi sastanak je poslužio da procijenite vrijedi li uopće spremati se za drugi, na drugom ste utvrdili da je vrijedilo i jedva čekate treći, jer …

Kad ste se već tako postupno i polako popeli uz tri stepenice, sljedećih deset možete pretrčite. Treća stepenica je nešto kao ubrzivač. Osjećate da treba nešto odlučiti. Ne želite ništa da odlučujete. Trebalo bi nešto da se desi. Spontano. Kako se išta dogodi spontano, kad je treći susret odlučujući, na ovaj ili onaj način.

Ako uletite u krevet, pa pristojno ste obišli dva kruga, prije nego što ste pali, u redu je. Ako iu krevetu bude u redu, onda je sve u redu. Ako bude više nego u redu, kao što priželjkujete, kao što vam srce poručuje diskretnom aritmijom, kao što zamišljate iščekujući treći susret svaki put kad zažmirite, e onda ništa nije u redu.

Jer onda morate se zapitate da li se i on tako osjeća.

Da li je uopće uzdrman magijom broja tri, ili će vas jednako lako otkačiti kad postigne što je htio, kao i da ste to učinili odmah na prvom sastanku?

Jasno vam je da stojite na rubu ambisa zaljubljenosti i da vas tabani svrbe skočiti, ali da u ovom trenutku, prije trećeg sastanka, jednostavno možete uputiti tabane u drugom pravcu, da odšetate od tog ruba na neko sigurnije mjesto, da ne uložite ništa i da ne izgubite ništa.

Ali, u čemu je onda izazov? A i ne bi bilo zabavno da ne saznate.

A kakva je to zabava kad vam je u trbuhu tobogan, onaj veliki sa zavojima, usponima i vrtoglavim padovima? Ah, pa to je zabava koja se ne propušta. Svatko se plaši tog tobogana. I svatko uhvatiti bar jednu vožnju. I svatko vrišti od užasa i oduševljenja. Ako odustaneš od te vožnje, ne znaš što propuštaš, makar se i sam provozao za sve pare.

Jer ne znaš da li se i onaj drugi tako osjeća. Nadaš se. Očekuješ. Hrabriš se. Nije baš vrlo zabavno zaljubiti se sam. Nije baš vrlo odgovorno dati mu svaku šansu na trećem sastanku i riskirati da vas više ne pozove, jer se ne osjeća kao vi.

I što žena da uradi?

Pa, da prestane tripuje. Da pokuša razgovarati s muškarcem s kojim je stigla do magičnog broja tri. Možda on zaključi da ste luda, neurotična i suviše paranormalna za njegove pojmove. A možda ga baš to i privlači. Možda će mu biti interesantna žena koja pravi pitanje od nečega što treba da ide svojim tijekom. Možda ćete saznati što je za njega prirodan tok i da li je to za vas prihvatljivo. Možda ćete otkriti da je nervozan kao i vi. Možda se dogovorite da treći sastanak potrošiti komercijalno, a da za četvrti zakažete nešto intimnije. Možda oboje mrzite neizvjesnost i iznenađenja, stidljivi ste i nervozni u iščekivanju tjelesne bliskosti. Možda vam lakne. Razgovarajte. Jer ako tako postavite stvari među vama – kao zajedničke, o kojima se priča, diskutira i zaključuje zajednički od samog početka, već ste postigli nešto od magije broja tri.