Uvijek Je Privlačila Ljudski Rod Ali Koliko Je To Dobro? U svim vremenima, na svim prostorima, u gotovo svim civilizacijama i kulturama, ljudi su se uvijek interesirali za čudovišni i tajanstveni svijet magije. Pećinski čovjek, pa i drevni Egipćanin, nije magiju promatrao kao nešto misteriozno. Ona je za njih bila dio svakodnevnog života i življenja, nešto bez čega se stvarnost nije mogla ni zamisliti.

Na njoj su se, čak, temeljila pojedina društvena politička uređenja, a običan narod nije ni svjestan koliko je danas zastupljena u pokušaju određenih ljudi da zavladaju svijetom.

U DAVNA VREMENA

Legenda o savršenoj Atlantidi kazuje mnogo o životu tog, u drevnoj daljini, izgublejnog kontinenta. Zanimljiva je i zaslužuje pažnju suvremenog čovjeka, bez obzira na sva kontroverzna shvaćanja o njenom (ne) postojanju. Platonovi zapisi, doduše, pamte Atlantidu kao jedno savršeno, besprijekorno uređeno društvo, dok je njegov učenik Solon probudio veliko interesovanje za nju. Kroz razgovore s egipatskim svećenicima, on je nastavio legendu.
Predanje kaže da su stanovnici Atlantide u mnogo čemu bili savršeni. Arhitektura, umjetnost, znanost, sve je kod njih bilo isklađeno s religiozno-magijskim životom. U središtu njihovog prostora bio je hram oko kojeg su, u koncentričnim krugovima, bili iskopani kanali. Međusobno povezani, imali su sponu i sa oceanom. Svoje savršenstvo Atlantiđani su pronijeli kroz vremena i vjekove. I sve je bilo lijepo, dok svoje znanje i moć nisu poželjeli zlouporabe. Krenuli su u osvajačke pohode i ratove. Uslijedila je katastrofa, koja je oglasila kraj života ovog kontinenta.
Atlantida je ostala obavijena velom tajne. Mističnost priče o njoj pojačavaju ljudi koji vjeruju da su u nekoj od svojih ranijih inkarnacija bili stanovnici Atlantide. Zanimljivo je da su, na sličan način, propale i brojne moćne egipatske dinastije. Ni njih više nema. Ali, sačuvani su tragovi, opipljivi dokazi njihovog postojanja. Pohlepa i prenaglašena težnja za proširivanjem moći dovela je do propasti i druge brojne civilizacije. Atlantida i egipatska prošlost utoliko su zanimljivije što je i njihovo društveno uređenje tražilo i nalazilo potporu u magiji. Uostalom, magija je bila srž, okosnica oko koje su se plele sve velike kulture.

VODIČI okultizma

U vrijeme nastanka kršćanstva postojalo je nekoliko većih religija. Vjerske – svete borbe vođene su da bi se jedna vjera proglasila jedinom pravom, a sve ostale osporile i diskreditovale.Ali, ma koliko se religiozni momenti razlikovali, sve te religije dodirivale su se na prostorima magije. U svakoj od njih bili su prisutni raj i pakao, i sve su prijetile potopom, kataklizmama i apokalipsama. Đavo, kao osnovno zlo iz kršćanskog vjerovanja, bio je povezan s magijom. To je dovelo do pojave opakok proganjanja poklonika magije. Najsigurniji način njihovog uništavanja bilo je popularno – spaljivanje na lomači.
Ako bi se tragalo za pravim značenjem magije, moglo bi se reći da ona znači kontrolu događaja preko čovjekovih unutarnjih sila. Najprihvaćenija – enciklopedijska definicija magije glasi: ‘Namjerna umjetnost utjecanja na događaje uz pomoć okultne kontrole prirode i duhova’.
Gledanja na ljudski spiritualni život danas se umnogome razlikuju. U nekim zemljama (Engleska) stalno raste broj raznoraznih okultnih skupina i organizacija. U Americi, opet, raste interes za pojavu novog mistično-religioznog duha. Čak su na sceni i specijalizirani vodiči s registrom svih okultnih skupina i organizacija. Mnoge od tih skupina su, rekli bismo, usko specijalizirane. Neke se bave tumačenjem tarota, druge hiromantijom, treće astrologijom i slično. Postoje čak i klubovi koji nude sav potreban materijal za bavljenje magijom.
Logično je da se popularizacijom magije smanjuje broj vjernika, posebno među mladima, koji su sve više zainteresirani za razne magijske vještine. Naravno, vješti komercijalisti ne spavaju. Oni budno motre na sva događanja i unovčavaju okultne discipline. Dovoljno je zaviriti u bilo koju draguljarnicu. U svakoj od njih prodaju se privjesci u vidu zodijačkih znakova i magijskih simbola. Sve više ima knjiga – priručnika o magiji, ai mnogi pisci se danas zadržavaju na izvjesnim magijskim prisutnim temama – ima li boljeg primjera od Harryja Pottera.
Čak se i glazba okretala nekim sferama magije. Rolingstounsi su recimo, svojim pjesmama davali naslove koji su u neposrednoj vezi s nekim slojevima magije. David Bowie je na koncertima nastupao s okom nacrtanim na sredini čela, što je simbol savršene svijesti. Beatlesi su svojom glazbom kročili na Istok …
Unatoč svim tim okultnim komercijalistima, nije mali broj ni onih ljudi koji su se magiji posvetili na jedan sasvim drugi način. Oni joj, jednostavno vjeruju. Tako, primjerice, zanatliju Georgea Aleksandra posjećuju okultisti iz cijelog svijeta, kupujući od njega razne ritualne predmete koje on izrađuje. Odmah uz njegovo, moglo bi se smjestiti i ime čuvene travarke Margaret Brus, koja spravlja mirišljave trave potrebne za magijske ceremonije.
Mora se naglasiti da je u prošlosti bilo razdoblja kad je, iz ovog ili onog razloga, dolazilo do porasta magije. Ali, nikada, kao u novije vrijeme, nije zapamćeno da su u svemu tome mediji uzeli toliko sudjelovanja. Danas se za svaki novi podatak iz svijeta magije otimaju i novine, i televizija, i film. Informacije koje plasiraju javnosti često su površne, jednostrane i pogrešne. Ljudi najčešće ostaju zaprepašteni, jer im se uglavnom serviraju izvještaji o čudacima koji na raznoraznim mističnim skupovima uspostavljaju kontrolu nad drugim ljudima. Tako se šire stravične priče, od kojih se diže kosa na glavi.

MODERNI hodočasnici

Pažnju publike naročito privlače vijesti s temom zastrašujućih ritualnih ubojstava i žrtvovanja. To još jednom potvrđuje istinu da je strah najjača emocija. Jer, u današnjem svijetu u kojem se sve više osjeća deficit osjećaje, čovjek, kao emociju prihvaća i tako izazvan strah. On kao da ima potrebu da doživi neko snažno osjećanje, od kojeg ga prožima jeza. Taj momenat naročito vješto koristi filmska produkcija. Filmski repertoari otuda vrve od filmova prepunih scena strave i užasa. Frankenstein i Drakula nikada ne gube na svojoj aktualnosti, čak naprotiv.
Tema egzorcizma je također dobro prisutna i prihvaćena na filmu. A nitko od odgovornih nije razmislio – o štetnim utjecajima takvih filmova.
Uz svu tu masovnu mašineriju uvržilo se i vrlo pogrešno shvaćanje pojmova – magično i okultno, pa se i jedan i drugi pojam povezuju s crnom magijom, đavolima i demonima. Sama riječ okultno budi u čovjeku iskonski strah. Pravi magovi ne povezuju magiju s napuštenim grobljima i ritualnim žrtvovanjima. Oni je shvaćaju kao moć, sposobnost svjesnog ili nesvjesnog podčinjavanja volje neke ličnosti – svojoj (magovoj) volji. Oni također tvrde da se u javnosti magija vrlo lako može provoditi u djelo. Potrebni su, poručuju oni, samo volja duha i pogled.
U potrazi za vlastitim mirom, čovjek prihvaća razne kultove, koji niču kao gljive poslije kiše. I čim se razočara u jedne, već se iza okuke pomalja nova šarena laž. Tehnološki napredak je opustošio i osiromašio duhovni život čovjeka. Nesposoban da u osobnom životu postići brzinu tehnološkog razvoja, čovjek pribjegava traženju univerzalnog propovjednika ili Mesije, koji će biti zadužen za mir, ljubav, sreću … čime neminovno, odlazi u duhovnu ovisnost.
Može zvučati zbunjujuće, ali istina je da sve više ljudi danas pribjegava bavljenju magijom. neki to čine zato što su frustrirani, drugi to, opet, rade iz radoznalosti. Sve ovisi od čovjeka do čovjeka. Neki od njih se oblače neobično, nekonvencionalno, ekstravagantno i tako se sklanjaju od svijeta. Neki misle da se magični cilj postiže magičnim napitkom. Mnogi u početnim fazama bavljenja magijom vide sebe kao novog Isusa, ili, odlazeći kao hodočasnici u posjet kući Alistera Crowleya u Švedskoj, uobražavaju da su njegova inkarnacija.
Zanimljivo je da se danas u racionalnom svijetu sve više ljudi okreće okultnim znanostima, tražeći odgovore na pitanja koje službena znanost ne može da. O magiji se danas mnogo govori i mnogo piše, ali ljudi su, ipak, zbunjeni njenom suštinom. Točnije, mnogo ih je koji, zapravo, i ne znaju što znači magija. neki su sumnjičavi, drugi to pitanje odbacuju kao smiješno. Zbrci doprinose i nadrimagovi koji prije svega žele stvoriti kult vlastite osobnosti. To su oni, ‘instant magovi’ ili ‘instant čarobnjaci’.

SNAGA MAGIJE

Svakako, da oko magije, bar tako tvrde oni koji se uzbiljnije bave parapsihologijom, postoje lažne i prave činjenice. Oni također uvjeravaju da magija ima beskrajne mogućnosti, koje su prisutne svuda u svijetu oko nas, jer i sam čovjek, kao dio prirode, predstavlja pravo skladište magije u njenom najprirodnijem obliku.
Pitanje koje muči sve one koji bi htjeli nešto znaju o magiji glasilo bi: Kako je uopće moguće prenositi snagu magije? Prvenstveno treba znati, savjetuju parapsiholozi, da svatko može, ne uključujući se u razne sekte ili kultove, istraživati ​​područje magije. Njihova istina glasi da svuda, u svim bićima i stvarima postoji magija. Samo, čovjek je, naročito ovaj suvremeni, od djetinjstva učen da se isključivo oslanja na materijalne stvari, ne pokušavajući pojedine odgovore nađe u samom sebi. Oni pravog maga tumače kao sponu između božanske kozmičke snage i čovjekovog svijeta. Treba znati komunicirati, poručuju oni. Kad bismo znali, kažu, da komuniciramo s kamenjem, mnogo bismo čuli i saznali. Oni najekstremniji, čak, idu dotle da pretpostavljaju da su naši kućni ljubimci, koji tako uživaju kad im se obraćamo i slušaju nas pažljivo, nekad u prijašnjim životima bili ljudi, kao i to da svaki čovjek mora u nekom životu reinkarnira u obliku životinje. I s biljkama su također pravljeni mnogi znanstveni eksperimenti, koji su potvrdili da biljke reagiraju na čovjekovo prisustvo. Dokazano je, racimo, da biljke osjećaju zategnutu situaciju i da kad im se približi trenutak umiranja, jako vibriraju. Te njihove intenzivne vibracije slične su ljudskom jauku od bola.
Biljke se raduju pažnji, ljubavi, ali osjećaju i njihov nedostatak. U laboratorijima u Oxfordu i Delawareu eksperimentima je dokazano da biljka koja nije okružena ljudskom pažnjom kraće živi – prije ugine. Njima, čak, i lijepa misao prija. Kažu da i ‘mrtvi’ cvjetovi u buketu, ako su nekome poklonjeni s ljubavlju, duže traju nego ako su poklonjeni samo reda radi.
Posebno je zanimljiva teza o snazi ​​drveća, koja pretpostavlja da drveće može pomoći čovjekovom zdravlju. Treba ga samo poštovati kao čovjeka. Mada, priznaju, ima i zlog drveća. U ovom drugom smještene su loše vibracije, sakrivene, kako ne bi naškodile čovjeku.
Kako znati je li neko drvo dobro ili zlo? Postoji sustav provjere. Preporuka je da se čovjek drvetu približava polako, s otvorenim dlanovima. Tada na scenu stupaju instinkti, koje treba poštivati ​​svaki pojedinac. Ako čovjek tom prilikom osjeti da ga određeno drvo privlači, znači – dobro je. I obrnuto. Evidentno je, slažu se mnogi parapsiholozi, da instinkte treba vježbati. Veliki magovi su još u najstarija vremena odlazili u šumu da tamo apsorbiraju snagu.

LIJEČENJE KOSOM

Upotrijebi sve što ima efekta i ne učini nikome zlo, osnovno je pravilo magije. Uostalom, svaki onaj koji zloupotrebljava magiju može i sam da očekuje vrlo teške posljedice, bar u nekom drugom životu, kažu stručnjaci za ovu oblast.
Inače, od svih predmeta koji se u magiji koriste najzastupljeniji su zubi, nokti, kosa i kosti.

KOSA – Vračanje i magija oduvijek su se koristili misterioznom snagom kose. Vjeruje se da ona u sebi sadrži vibracije iz cijelog tijela i da lako odaje psihičko stanje osobe. Dakle, kao i oči, i kosa je ogledalo duše. Veliki dio čovjekove energije je smješten baš u kosi, pa je ona zrači i nakon fizičkog umiranja. Poznato je da nokti i kosa umrlom rastu i poslije smrti. Magovi upravo zbog toga tvrde da se pomoću kose i noktiju može održavati kontakt s mrtvima, zahvaljujući vibracijama nakupljenim u njima. Otuda se nokti i pramenovi mrtvih nose kao amajlije.
U pojedinim krajevima svijeta, ljudi nose pramenove kose svojih najbližih Urlih rođaka. Zahvaljujući energiji kondenzovanoj u vlasima, kosa uz pomoć magijske snage emitira utjecaj dobra ili zla. Zato, svaki onaj tko se odluči na ovakvu amajliju, mora biti siguran je li osoba čiju kosu nosi sa sobom bila dobra ili zla.
Običaj i tabui u vezi s kosom vrlo su različiti. Polazeći od one narodne da se klin klinom izbija, ljudi vjeruju da pas koji vas je jednom ujeo, neće to ponoviti ako nosite sa sobom malo njegove dlake. U Škotskoj, primjerice, U Devenširu, postoji vjerovanje da se hripavac liječi uz pomoć kose. Malo kose oboljelog stavi se u kruh i da psu da to pojede. Ako se, kaže vjerovanje, životinja zakašlje dok jede, bolest prelazi na nju. Magijsko izlječenje moguće je, poručuju magovi, postići uz pomoć magije samo ako se u nju vjeruje. U narodu je također prisutno vjerovanje da se kosa može upotrijebiti protiv neprijatelja. U nekim krajevima svijeta vjeruje se da kosa pokojnika zakopana ispod komšijskog praga izaziva malariju.
Australci, opet, vjeruju da kosa muškarca djeluje na plodnost žene, ukoliko dodirne njezino tijelo. Isti učinak imaju i povezi ratnika, koji se prave od kose mrtvih boraca.
Poznata su plemena, pa i čitavi narodi među kojima vlada vjerovanje da kosu i nokte treba brižljivo čuvati u kući. Neki ih čak zakopavaju, kako ne bi došli do ruku neprijatelja. Irci idu toliko da vjeruju da Bog točno zna koliko vlasi ima na svakoj ljudskoj glavi, pa ih zato sve treba čuvati do sudnjeg dana.
Brojni magovi tvrde da nije priroda tek tako slučajno oko korijena svake vlasi smjestila tri do pet živčanih završetaka. Uz pomoć kose se i čuje. Primjer su mačke koje se nakostresi kad ih neki zvuk uznemiri.
Neka plemena žive u uvjerenju da odsjeći ratniku kosu znači prizvati njegovu skoru smrt. Uostalom, kad je Dalila Samsonu odsjekla kosu, on je izgubio svoju nevjerojatnu snagu. U Europi, opet, dugo se vjerovalo da se i snaga raznoraznih magova i vještica čuva u njihovoj kosi. Stari zapisi svjedoče da su vješticama sjekli kosu, poslije čega su i same vjerovale da su izgubile moć, pa su priznavale svoja nečasna djela.
Stari Rimljani su vjerovali da će vojnik, ukoliko odsječe kosu prije bitke, biti u borbi zarobljen. Englezi novorođenčetu ne šišaju kosu sve do prvog rođendana. jevreji vjeruju u mogućnost da demoni uđu u kosu. Također je poznato i vjerovanje da nokte i kosu ne treba rezati u vrijeme Punog Mjeseca, jer bi se time, baš tada kad ima toliko mnogo dobrih vibracija, zaustavio rast čovjekovog tijela. Loši efekti se, po vjerovanju, mogu neutralizirati ako se odsječenu kosu pljune. U tom slučaju neprijatelj, ako bi došao do nje, ne bi mogao da je zloupotrebi.
Naprijed spomenuto vjerovanje da je u kosi sadržana energija onog kojemu je ona pripadala, dovodi do dileme da li je sasvim bezazleno nositi perike. Oni koji se bave magijom tvrde da nije svejedno je li vlasnik kose od koje je napravljena perika bio dobar ili zao čovjek. Njegove osobine – dobre ili loše, prenose se na osobu koja nosi nečiju kosu. Zato oni, kao sigurnije i bezopasnije rješenje, predlažu umjetnu periku, ukoliko je ona nekome zaista potrebna. Osim toga, tvrde oni koji vjeruju da su ovladali magijom, da mogu osjetiti da li se radi o dobroj ili lošoj energiji koncentriranoj u nečijoj kosi, od koje je napravljena perika.

KONTAKT SA VLASTITOM lobanju

ZUBI – Oni su također vrlo važan predmet u magiji. Da nisu tretirani kao vrlo moćno magijsko sredstvo, ne bi poglavice i vladari, kao pod obavezno, nosili nakit izrađen od zuba. Nekada davno ljudi su posebno vjerovali u veliku moć očevog ili majčinog zuba i smatrali su da ga je dobro imati uz sebe. Vjerovalo se da osoba koja posjeduje zube svojih roditelja može komunicirati s njima, to jest s njihovim duhovima.
U nekim vjerovanjima zub je shvatan i kao viđenje Svetog Grala. Srednjovjekovni čovjek je za veliku nesreću smatrao ako kralj izgubi zub. Vjerovao je da vladar time gubi i dio svoje snage. U to ime i zub boga Bude se i danas čuva u Šri Lanci u hramu Zuna, okružen dijamantima.
Pripadnici Inka su zube ukrašavali skupocjenim dragim kamenjem i zlatom, nataj način odajući počast bogu Sunca.

KOSTI – One, također, prema drevnim vjerovanjima kriju u sebi magijsku moć. Tako je primitivni čovjek od lubanja umrlih, za koje je mislio da su obuzeti demonima, pravio amajlije, koje su imale zadatak da ga čuvaju od zlih duhova. U Francuskoj je, čak, postojalo vjerovanje da se od praha kostiju lubanje obješenog čovjeka dobiva uspješan lijek protiv ugriza bijesnog psa. Kosti su gotovo neizostavno sredstvo rada svakom magu. Neka australska plemena su, ačk išla tako daleko da su vjerovali da je dovoljno u neprijatelja samo uperiti kost, da bi se izazvala njegova smrt. Indijanski ratnici su puhali u pištaljke napravljene od kostiju kraljevskog orla, vjerujući da samim tim činom dobivaju njegove osobine.
Ima takvih magijskih rituala u kojima se koriste predmeti isključivo dobiveni od kostiju. A Australiji vračevi uspijevaju nekome nanesu zlo tako što pokupe kosti sa stola za kojim je on jeo. Ako ‘začarani’ otkupi kosti i baciti ih u vodu – magija prestaje djelovati.
Posebno je zanimljiv kontakt s vlastitom lubanjom. Meditacija uči kako se on ostvaruje. Ona obučava čovjeka vizualno izdvoji lubanju i predstavi je svom umu. Tako se lubanja može doživjeti kao ‘vrh piramide dinamičke snage tijela’. Strah od smrti bi nestao, ako bismo uspjeli meditacijom postignemo daljnju transformaciju. Upućeni tvrde da se na taj način može putovati kroz Kosmos i savjetuju da se to mora shvatiti ozbiljno. Nipošto kao igra i zabava. Meditacija na vlastitoj lubanji pruža čovjeku mogućnosti zaustaviti vrijeme i postigne potpuno nove projekcije slobode.

KAMENJE – Ono je prisutno u mnogim mitovima koji tvrde da ono predstavlja kosti majke Zemlje, jer je teško uništivo i ne može se lako razoriti. I dok kosti sadrže osobne vibracije, dotle kamenje nosi u sebi utjecaje različitih sfera. Stoga ono može istovremeno utječe na više ljudi. Inače, različito kamenje ima i različite funkcije. jedno služi čovjeku – liječi ga, drugo ga kažnjava – služi za osvetu.
Kamenje može imati i druge namjene. Recimo, u starom Rimu, kamen ‘Lapis Manilis’, smješten pored hrama boga marsa, imao je ulogu da u sušnom razdoblju privuče kišu.

MOĆ talisman

Ljubav je, kažu, osnov, okosnica Univerzuma. Ne možemo je nazivati ​​ni dobrom ni lošom, već nečim što jednostavno POSTOJI. Ona ispunjava sve, ali ne zalazi u sferu volje. U Univerzumu sve ima svoj balans, svoju protutežu.
Treba znati, kažu magovi, da postoji razlika između crnih sila i crne magije. Crna magija manipulira negativnih silama i negativnim energijama, koje su neophodne u postizanju balansa svijeta i, samim tim, pozitivne. Čovjek rano nauči pored zla postoji dobro, da nakon noći dolazi dan, poslije kiše sunce … da pored crnog postoji i bijelo. Samo čovjek nerado priznaje da je zlo balans dobru i da se njime postiže nužna ravnoteža. Time bi prihvatio tezu da bi nestankom zla, nestalo i – dobro. A to bi, opet, značilo da ne treba težiti uništavanju zla, već njegovom usmjeravanju ka ljudskoj koristi. Svaki dobar mag ima zadatak da zlo, to jest negativnu energiju, transformira u dobro, to jest u pozitivnu energiju.
Svaki mag u početku biva privučen slijepim, primitivnim nagonom. U svojoj želji da što prije krene s akcijom, on zaboravlja na moguće opasnosti, pa se upušta u nedozvoljene rizike. Svaki mag početnik za riče se da će se služiti samo bijelom magijom, kako bi pomagao ljudima.Kad shvati da su mu iscjeliteljske mogućnosti male, on odustaje. On, u stvari, zaboravlja da ljudi uz njegovu pomoć mogu biti izliječeni samo pod uvjetom da vjeruju u njegovu moć. Zato, kažu ‘iskusni magovi’, mag početnik mora prvo pomoći sebi. On mora shvatiti i nauči osnovne zakone magije i nipošto sebe ne smije smatrati sveznajućim i svemogućim.
Treba znati da talismani imaju moć samo ako su napravljeni i namijenjeni za konkretnu osobu i konkretnu priliku. Oni nužno treba sadržavati u sebi i dio energije ličnosti kojoj pripadaju. Talismane nije lako praviti. To je prava umjetnost. Recimo, talisman neće imati nikakvu snagu, ako prije njegove izrade ne poništimo sve negativne utjecaje osbe koja će ga nositi. Dalje, nužno je vjerovati u njegovu moć.
Prije nego što se uradi talisman, treba ojačati auru ‘štićenika’. Što je aura? Najjednostavnije rečeno, to je jedan zaštitni višebojni zid, koji mnogo ovisi od karaktera osobe. Aura, u stvari, otkriva ovobu onakvom kakvom ona jest, a ne kakvom želi predstaviti svijetu. Aura se sastoji od fizičkog i astralno-emocionalnog tijela. Strah, mržnja, pohlepa … mogu oštetiti emocionalno tijelo aure. Sebični ljudi, primjerice, doživljavaju napade na astralne dijelove svoje aure. Mentalno tijelo je osjetljivo. Ono reagira na sve negativne misli.
Postoje i dva fragmentarna tijela aure. Jedno od njih je pod velikim kozmičkim utjecajem, pa zato osjećajne osobe često pate od glavobolja, nastalih kao posljedica skupljenih negativnih kosmičkih energija. Drugo fragmentarno tijelo je pod snažnim utjecajem planeta, što može osjećajne osobe odvesti u depresiju. Zato je vrlo važno ojačati to tijelo aure.
Na kraju, što reći, osim da je magija jaka onoliko koliko vjerujete u nju. Ukoliko ne želite podpadne pod neke magijske utjecaje, najbolje ju je ignorirati. A najbolje je i ne koristiti je, jer uvijek se odbija do onog tko je koristi. Ako želite sebi ispunite neke ciljeve i želje, putem svojih misli i duhovnim putem, onda to učiniti na neki drugi način. A, najljepši i najučinkovitiji način je MOLITVA.