Većina ljudi je čula za zaleđene mamute, čiji su savršeno sačuvani ostaci pronađeni u regiji Sjevernog pola i Sibira. Znanstvenici vjeruju da su oni, prilagođavajući se malo-pomalo, stekli krzno koje im je pomoglo da prežive veliko Ledeno doba. A s vremena na vrijeme neki od njih upadao je u snijegom ispunjenu pukotinu ili ledenu rijeku, gdje bi se zaledio i sačuvao u stanju u kojem ga mi danas nalazimo. Ali, je li sve bilo baš tako?
Mamutima je bilo potrebno hrane otprilike koliko i današnjim slonovima. Čime su se mogli hraniti u takvoj snježnoj pustinji, u kojoj opstaju samo bijeli medvjedi, polarne lisice i slična stvorenja? Sem toga, analiza njihovog krzna ukazuje na to da ono nema mssne stanice koje su neophodne polarnim životinjama za održavanje topline na temperaturama od nekoliko desetaka stupnjeva ispod nule, a tijelo im nema mišiće-dizače kojima se Kostreši dlaka radi očuvanja topline. Osim mamuta, tlo Arktika sadrži ostatke šesdesetak životinjskih vrsta, uključujući nosoroge, deve, konje, tigrove, nilske konje i antilope, koje tamo svakako ne biste očekivali. Mnogi od njih leže u zaleđenom tlu, izmiješani sa velikim kamenjem i korijenjem drveća. Na temelju učestalosti nalaza zamrznutih životinja u tim rijetko naseljenim i rijetko istraženim područjima pretpostavlja se da ih ima na milijune!
Mnogo što govori da je zemlja nekada imala ujednačeno toplu klimu. Nalazišta ugljena u polarnim regijama pokazuju da su bujne šume rasle tamo gdje je sada samo snijeg i led. Trideset metara dugo drvo voćke, sa zrelim plodovima i zelenim listovima na granama, pronađeno je u zaleđenom tlu Novih sibirskih otoka, gdje sada rastu samo 2.5 centimetara visoke vrbe. Fosili palme pronađeni su na Aljasci. trava, divlji zumbul, ljutić i divlji grašak, koji su bili svježi u danu kada su bili pojedeni, pronađeni su u ustima i želucima zaleđenih mamuta. u utrobi čuvenog mamuta iz Berëzovka nađeno je čak 58 različitih vrsta neprobavljenih biljaka, od kojih mnoge ne rastu na dalekom sjeveru i uglavnom spadaju u livadske. Dakle, mamuti su živjeli u suptropskoj klimi koja je tamo vladala.
Sibirska zemlja je toliko puna kostiju mamuta da su mnogo godina radili ‘rudnici slonovače’, au samo jednom iskopavanju našlo se bar 20 tisuća kljova. Aljaska i sjeverna Europa također obiluju zamrznutim životinjama mnogih vrsta. Jesu li svi ti mamuti i ostale životinje naglo zatrpani u ledenoj katastrofi? od eksperata za smrznutu hranu traženo je mišljenje o zaleđenim mamutima. Što su oni rekli?
Rekli su da duboko zaleđivanje ogromnih živih mamuta, koji su bili opskrbljeni debelim krznom, zahtjeva čudesno niske temperature – ispod minus 100 stupnjeva Celzija. Takve temperature nikada nisu zabilježene – čak ni na Arktiku. Očito, u jednom momentu mamuti su mirno žvakali travu i ostalu hranu koja je bujno rasla u sunčanoj ravnici umjerenog pojasa. U sljedećem trenutku bili su izloženi žestokoj hladnoći, tako da su bili zaleđeni tamo gdje su stajali.Većina zaleđenih mamuta, naime, pronađena je u stojećem položaju, okružena ledenim tlom. Njihovo tkivo, kao i sadržaj njihovih trbuha, nisu čak ni počeli raspadati! Samo je iznenadna kataklizma nezamislivih razmjera mogla biti odgovorna za to. Kakva bi kataklizma mogla izazvati tako neshvatljivo veliki pad temperature?
Pronađene su indicije za sve ovo u istraživanju George Dorvela, bivšeg astronoma u vladi južne Australije, koji je proučavao mjerenja Sunčevih sjena u posljednjih nekoliko tisuća godina. On je zaključio da se položaj Sunca u odnosu na Zemlju promijenio, i zaključio da se zemljin osovinski nagib nekada u prošlosti pomaknuo. Dovel je smatrao da je Zemlju pogodio veliki asteroid koji je uzrokovao pomicanje njenog nagiba. Udar je izazvao velike valove plime koji su prosto očistili zemlju i zajedno s provalom oblaka dali efekt potopa. Ako se udar dogodio u oceanu, ogroman mlaz prsnuo je i bio poslan u atmosferu. Tamo je postao iznimno hladan, a njegov pad na zemlju stvorio je naglu hladnoću potrebnu za brzo smrzavanje mamuta. Njegovi proračuni ukazali su na godinu 2345. prije Krista. Međutim, dovel tada nije znao da je, po biblijskoj kronologiji, to godina potopa!
Sama Biblija daje sličan scenarij kataklizme. Zemlja je prije potopa bila obavijena jednim vodenim omotačem ( ‘voda iznad svoda’, 1.Moj.1,7), koji je stvarao na tlu efekt staklenika. U Potopu su se ‘otvorile ustave nebeske’ (1.Moj.7,11), tako da se sva ta voda sručila na zemlju. Efekt staklenika iznenada je nestao i klima je postala slična današnjoj. Voda koja je padala blizu polova ledila se pri padu i zarobljavala ledom sva stvorenja u roku od nekoliko sati. Slojevi leda ispod zamrznutih životinja debeli su negdje stotinama metara, ali, da je to takozvani ‘vječni led’ kako su onda životinje na njemu nalazile hranu? On mora da je nestao tada. Ugušene vodom koja se ledila, životinje su bile brzo duboko zamrznute, tako da je sačuvana i nesvarema hrana u njihovoj utrobi.Potop objašnjava činjenicu da se u ledu nalaze pomiješane razne vrste životinja, pa čak i onih morskih! To je bio početak velikog Ledenog doba.