Na isto posredno ukazuje i kemijski sastav mikrokuglica pronađenih u tresetu na mjestu katastrofe kqje su naročito bogate lužnatim elementima. One za meteore nisu uobičajene. RazmišIjajući o mehanizmu po kojem terminatori djeluju, možemo pretpostaviti da se oni svojim snažnim elektromagnetskim nabojem pričvste na meteor u letu te promjene njegovu putanju tako proći izvan Zemljine atmosfere. Ako putanja meteora takva da skretanje nije moguće, terminatori jednostavno uništavaju kamene krhotine – doslovno rastapajući materiju od koje je meteor sačinjen, a koja se nakon toga stvrdnjava u sićušne kuglice. Brojni uzorci tla uzeti iz različtih udaljenosti od mjesta udara pokazali su da magnetitske kugiice sadrže i do 10% nikla, što podupire ideju da su stigle iz svemira.
Osim magnetitskih, pronađene su i silikatne kuglice. Njihova veličina kreće se u rasponu od 5 do 400 mikrona. Magnetitske čestice pokazuju veliku raznolikost oblika i raziičite površinske karakteristike. Osim najčešćih kuglastih formacija, mogu se pronaći i oblici poput kapljica koji su nastali prskanjem rastaljene meteorske tvari izložene ogromnim temperaturama nastalim djelovanjem terminatora. Neke kuglice imaju sjajnu površinu; neke mat, zrnatu ili čak fino poroznu, što je jednim dijelom posljedica isparavanja dok je materija bila viskozna. Kuglice su često puta šuplje, a s unutarnje strane izgledaju poput drozga. Ponekad možete naići na zgrušanu masu magnetitskih i silikatnih kuglica, što ukazuje da su one nastale u isto vrijeme i što govori o složenom sastavu tunguskog meteora povezanog s nastankom ovih kuglica.
Istraživanjem provedenim 1961-1962. utvrđeno je da postoji određeni obrazac distribucije ovih kuglica po povrSlna. Njihova najveća koncentracija pronađena je u tragu širokom 50 do 60 kilometara koji se od epicentra eksplozije meteora proteže prema sjeverozapadu i kojeg je moguće pratiti preko 250 kilometara. U području na kojem se katastrofa dogodila, koje prekriva površinu promjerom od oko 130 kilometara od svog središta na mjestu udara Kulik, moguće je utvrditi tri zone udara prepune kuglica. Prva, tankog srpastog oblika, zavija u luku oko epicentra. Druga odražava kretanje terminatora u području 4. i 5. zone, prema istoku i sjeveroistoku od mjesta udara Kulik u gornjem toku rijeke Južna Chunia te se tako podudara s početkom dezintegracije meteora. Treća zona, vrlo velika i amorfna, smještena je točno u području Voronovog kratera. Nije slučajnost da mikrokuglice u ovom području pokazuju određene specifičnosti u strukturi i obliku što ih razlikuje od onih u ostalim zonama, jer se uništenje meteora dogodilo izravno u zemlji te se tijekom vaporizacija tvari od koje je bio sastavljen pomiješala s tvarima iz tla.
Meteor je od eksplozije potpuno vaporizirao, a produkti tog procesa raspršeni su u obliku izuzetno finih kuglica na području od 15.000 četvornih kilometara. Njihova ukupna težina procjenjuje se na oko 10 tona. To je razlog zašto niti jedna ekspedicija koja je posjetila područje eksplozivnosti pronašla nikakve ostatke samog meteora, osim razasutih silikatnih i magnetitnih kuglica koje je udarni val razbacao po čtavoj Zemlji. Ep Olonkho i do danas preživjele legende govore nam da se nekoliko desetljeća nakon epskog ljeta Niurgun Bootura, kiun Erbiie ( ‘blještavi nebeski glasnik’) uzdigao u zrak nagovijestivši pojavu Uot usum Tong Duuraija. Ovo ukazuje da se o Tunguskoj eksploziji govori kao o Niurgun Booturu.