Postoji i davna priča o jeromonahu koji je došao u jedan moskovski manastir nakon Otadžbinskog rata s Napoleonom. Uskoro su svi primijetili da pridošlica pije, kaje se zbog toga, ali ne može osloboditi svog poroka. Glas o tome došao je i do mitropolita Filareta, koji je počeo pomišlja da zabrani monahu sveštenu službu. Jednom je razmišljajući o tome, malo prilegao i, samo što je sklopio oči pred njim se pojavio duh njegovog bivšeg voljenog vladike Platona. Ovaj ga je blago zamolio da oprosti ‘grešnom Ioanu’. Odmah zatim vizija je nestala. ‘Tko je taj Ioan?’ – zapitao se Filaret, ali je obrzo na to zaboravio. Sljedeće noći javio se mitropolitu duh cara Aleksandra i također zamolio: ‘Ne gnjevi se, vladiko, na moga hrabrog popa Ivana!’ Opet se začudio vladika, ali je spokojan zaspao. Iz tame svijesti, ili tko zna otkuda, istupila je pred njega i treća prilika – veličanstvenog maršala Kutuzova. Pobjednik nad Napoleonom obratio se Filaretu s molbom: ‘Ne sudi, vladiko, pokaži blagost za slabost duhovnika mojega Ivana!’
Ujutro, uzbuđen noćnim priviđenjima, mitropolit je, promislivši dobro, shvatio za kog popa Ivana su ga molil tri velika i njemu bliska lika. I poslao je poruku u manastir da mu se namarni monah odmah javi. Prilikom opširnog razgovora otkrilo se da je jeromonah bio jedan od ljubimaca vladike Platona dok se obučavao u Moskovskoj duhovnoj akademiji. Zatim da je više puta služio zahvalne moleban zavreme rata s Napoleonom i da je njegova ‘nedostojna desnica blagosiljala monarha koji ju je celivao s kršćanskim strahopoštovanjem …’ Izašlo je na vidjelo da sam Ivan, iako nije uzimao mač u ruke, ipak je noseći križ pred strojem pokolebanih vojnika, tri puta osobno ih poveo na neprijateljske rovove. A u njemačkom gradu Bunclau, kada je velikog maršala Kutuzova iznenada spopala teška bolest, pop Ivan je primio njegovu predsmrtnu ispovijed i otpratio ga na onaj put. Prema želji prikaza trojice velikana mitropolit Filaret oprostio se od grješnika rekavši mu: ‘Idi i ne griješi’. Jeromonah Ioan nastavio je kao i ranije da vrši svećeničke obrede, a od svog poroka se skoro sasvim izbavio.