Svi slučajevi koji su opisani svjedoče o prisustvu nekog jedinstvenog fenomena koji izaziva sljedeće događaje: s broda još sposobnog za plovidbu neobjašnjivo nestaju svi članovi posade i putnici. Nijedan od nestalih nije kasnije pronađen. Zbog nečeg ljudi nestaju naglo, za doslovno nekoliko minuta, jer su dotle bili zauzeti običnim brodskim poslovima, ne sluteći opasnost. Ipak se prema dostupnim podacima mogu izvesti tri pravila:

1. pojava se događa u strogo određenom području oceana
2.gotovo svi slučajevi dogodili su se u vedro i relativno mirno vrijeme
3. većina slučajeva desila se u zimskom dijelu godine (na toj polutci).

Tridesetih godina u jednom kazalištu davan je komad u kojem se radnja naglo prenosila 300 godina u prošlost. Da bi pojačao psihološko djelovanje na gledatelje, režiser se obratio za savjet fizičaru Robertu Vudu. Wood je predložio da se upotrijebi obična orguljske cijev, ali takve veličine da ispušta nečujan za ljudsko uho infrazvuk. Kad je ova cijev počela svirati gledatelje je obuzela takva panika da su izjurili iz kazališta. Učinilo im se da počinje potres i da će se zgrada svakog trenutka srušiti. Panika je obuzela i stanovnike susjednih zgrada.
Poznato je da se u vrijeme bure na kopnu naglo pogoršava stanje bolesnika, povećava se broj samoubojstava i prometnih nesreća. Krivac je – infrazvuk.
Još 1935. godine u izvještajima Akademije Nauka SSSR-a, akademik Šulejkin iznio je teoriju o nastanku infrazvučnih kolebanja na oceanu. Tijekom oluje i jakih vjetrova nad ustalasani površinom mora dolazi do prekida strujanja na vrhovima talasa.U zraku se stvaraju ne samo poprečne, nego i uzdužne oscilacije. Snaga Infrazvuk koji nastaje proporcionalna je kvadratu valova. Pri brzini vjetra od 20 m / s snaga tog ‘glasa mora’ može biti tri vata po svakom metru fronta valova, što znači da i slabija bura može generirati infrazvuk snage više desetine kilovata. Osnovno zračenje Infrazvuk je u dijapazonu od šest herca. Eksperimenti su pokazali da se infrazvuk vrlo slabo rasejavaju s prijeđenim razmakom. U principu, on može bez većeg slabljenja prelaziti stotine i tisuće kilometara, kako zrakom, tako i vodom, pri čemu je prostiranje u vodi nekoliko puta brže.
Iz eksperimenata profesora Avra ​​saznajemo o biološkoj aktivnosti Infrazvuk. Profesor Havre pretpostavlja da je uzrok toga poklapanja frekvencija Infrazvuk i alfa ritma velikog mozga. Infrazvuci određenih frekvencija mogu kod čovjeka izazvati osjećaj umora, neraspoloženje, morske bolesti, mogu dovesti do gubitka vida i čak do smrti: ‘… infrazvuk frekvencije 7 herca smrtonosan je za čovjeka … njime se može zaustaviti rad srca’.
Dakle, na moru se generiraju snažne infrazvučne oscilacije snage uglavnom šest herca, a već sedam herca smrtonosno je za čovjeka. Brod može biti pogođen infrazvučnim valom na potpuno mirnom dijelu mora, i ako je frekvencija od sedam herca, smrt cijele posade nastupa naglo i nema tragova zbog čega je došlo do prestanka rada srca. Pri drugim frekvencijama mogući su efekti analogni napadima ludila. Moguća je i mehanička rezonancija s trupom ili jedrima broda, pa se kasnije na mnogim brodovima bez posade zatiču polomljeni jarboli, iako u toj oblasti nije bilo vjetrova.
Ovo objašnjenje s Infrazvuk moglo bi proći u slučajevima gdje je pronađena mrtva posada na nestalim brodovima. Ali, ovo sigurno ne može primijeniti na nestale posade, jer i da prihvatimo činjenicu da ih je infrazvuk natjerao da hitno napuste svoje brodove, zašto nije pronađeno nijedno tijelo nekog od članova nestale posade. Teško je povjerovati da in je taj isti infrazvuk prikovao na dno oceana i ne dozvoljava im da isplivaju na površinu!