Pisac bajke Malog Princa napisao je molitvu u jednom od najtežih trenutaka svog života. “Bože, ne molim za čuda, ne molim za iluzije, već za snagu da preguram dan. Nauči me umjetnosti malih koraka. Učini me pažljivim i snalažljivim, kako bih znao u šarenilu svakodnevice zastanem kod onih otkrića i iskustava koja su važna. Nauči me da pravilno rasporedim vrijeme svog života. Podari mi tanani osjećaj da razlikujem bitno od nebitnog. Molim te za snagu suzdržavanja i mjere, kako se ne bih o život saplitao i po njemu klizio, već razumno planirao vrijeme, kako bih vidio vrhunce i prostranstva i kako bih bar nekad našao vremena da uživam u umjetnosti. Pomozi mi da shvatim da snovi ne mogu biti od pomoći. Ni snovi o prošlosti, niti snovi o budućnosti. Pomozi mi da budem ovdje i sada i da prihvatim ovaj čas kao najvažniji u životu. Spasi me od naivne vjere u to kako sve u životu treba ići glatko. Podari mi jasnu svijest o tome da su teškoće, porazi, padovi i nesreće samo prirodni i sastavni dio života, zahvaljujući kome odrastamo i sazrijevamo. Podsjeti me na to da se srce i razum često sporečkaju. Pošalji mi u odsudnom trenutku onog tko će imati hrabrosti da mi kaže istinu, ali da mi je kaže s ljubavlju. Znam da se mnogi problemi riješe sami od sebe, zato me nauči strpljenju. Ti znaš koliko nam je potrebno prijateljstvo. Učini da budem dostojan tog najljepšeg nježnog Dara Sudbine. Daj mi bogatu maštu da u pravi momenat, u pravo vrijeme, na pravom mjestu, šutke ili riječju podarim nekom neophodnu toplinu. Učini me čovjekom koji umije da dopre do onih koji su na samom “dnu”. Sačuvaj me od straha da ću propustiti nešto u životu. Nemoj mi dati ono što sam sebi želim, već ono što mi je zaista potrebno. Nauči me umjetnosti malih koraka. “