Znate li što sve možete učiniti snagom svoga uma? Čovjek je odvajkada osjećao prisustvo svih prožimajućeg, sve pamtećeg, sve obuhvatajućeg faktora u svom životu. S razvojem civilizacije se mijenjao i njegov način razmišljanja i shvaćanja ove realnosti, ali su zapravo sve vrijeme tražena nova razjašnjenja i novi termini za jednu te istu stvar.
K.G.Jung govori o kolektivnoj i genetskoj memoriji, to jest o Kolektivnom nesvjesnom, ostali o univerzalnoj kozmičkoj datoteci, Kozmičkoj inteligenciji kao nadsvjesno umu i slično. Polazne pozicije za uvođenje takvog pojma svakako su isplivale iz njihovih dubljih uvida koji nadvisuju obično rezonski sagledavanje realnosti. Češki istraživač B.Kafka, na prijedlog jedne osobe s kojom se ekperimentisalo uveo je naziv protonacija i dao ovu definiciju: ‘Protonacija je stvar koja nema ni materijalnu ni duhovnu suštinu. Ona je nešto između. Starija je od Pramaterija koju prožima i ima sposobnost da usebe točno utiskuje sve radnje i misli, predstave i događaje koji su se desili bilo gdje i bilo kada u svijetu. Uz pomoć subjekta, moguće je u protonaciji vidjeti događaje iz davnih doba tako točno kao one u sadašnjosti ‘.
Univerzalno informacijsko (komunikacijsko) polje je osnovna psihotronska kategorija, shvaćena kao sposobnost određenog ‘agensa’ sačuvati rekord događaja i psihoenergetskih zbivanja koji se događaju u sadašnjosti. Uz to, ono sadrži i elemente iz prošlosti, a po nekima i iz budućnosti. Tko može izvući određene podatke ili znanja iz ove kozmičke ‘banke podataka’? Može svako živo biće, spontano, ali uglavnom nije svjesno toga, ili ga ne može racionalizirati. Najčešće, spontano primljen sadržaj nije osviješten i preveden (rastumačeni) na razini svijesti (razuma). Pitanje svjesnosti primljene informacije, stupnja programiranog dobivanja tih uskladištenih informacija, i ispravna interpretacija, faktor je na kome mnogi zapnu. Za svjesno kontrolirani pristup toj kolektivnoj memoriji potrebno je da biće bude na određenom stupnju razvoja. Kod ‘čitanja’ iz informacijskog polja moramo uzeti u obzir ulogu sugestije, autosugestije, razina obrazovanja, potisnute psihičke sadržaje, kulturnu tradiciju iz koje subjekt potječe, pa i psihološko zdravlje, to jest, strukturu ličnosti prijamnika.
Ovo su faktori koje trenirana osoba treba prevladati, kako bi bila siguran i prijamnik i interpretator svog doživljaja u susretu s ‘kozmičkim informacijama’. Sa aspekta psihotronika je, primjerice, reinkarnacija jedan od oblika komunikacije s ovim poljem. Također i analiza prekognicije. Međutim, u više od 90% slučajeva, ključnim faktorom se pokazao problem optimalne obrade i procjene informacija prošlih i sadašnjih zbivanja, koja prolazi i kroz osobno nesvjesno (preko njega smo u vezi sa ovim informacijskim poljem, Kolektivnim nesvjesnim, Kozmičkim inteligencijama).
Zbog toga je većina predviđanja daleke budućnosti općeg karaktera i interpretirana su, često, kroz prizmu subjektivnosti. Još je davno vidovita gospođa Dixon, prije izbora DŽ. F. Kennedyja prognozirala njegovu pogibiju, da će biti ubijen iz puške i da ne treba ići u Dallas. Da li se ovdje radi o dokazu mogućnosti ‘čitanja’ informacije iz univerzalne memorije?
Svjesni smo da je moguća i neka drugačija interpretacija, primjerice da je glavnu riječ odigrala biokomunikacija, telepatija ili telemetrija. Također, znamo da se neke informacije mogu ‘pročitati’ tek u trenutku kada su prešle u informacijsko polje, to jest, ukoliko im je predstojala nesvjesna predistorija. Psihotronska praksa kao potvrdu za ovaj slučaj navodi poznate telepatske eksperimente sa Zenerevim kartama, kada se događa da osoba koja prima poruku, izabranu kartu i njenu emitiranu slikovitu predstavu pogađa s kašnjenjem za jednu kartu. Eksperimantatori su zaključili da je do primitka došlo ui trenutku kada se transmiter (onaj koji emitira poruku) već koncentrirao na sljedeći simbol. Biokomunikacijski mogu biti primljene i informacije odavno pohranjene u sveprožimajuća univerzalnom polju, čak i one arhetipski vječite. Ostaje nam da se suočimo s činjenicom da naše mišljenje i sve što uz njega ide, kao da biva sačuvano u formi nekakvog softvera smještenog u protonauci (po Kafki), u informacijskoj okolici (po tosku) ili informacijskom polju (po Rejdaku), na nekakav poseban način povezanog s našom okolišem. Izgleda, kao da u informacijskom polju postoje inteligentne strukture, koje na nas posredstvom našeg uma ili bića u cjelini mogu utjecati – da pomognu ili da naškode.
