Sudeći po svemu, o ovome nije ništa znao ni farmer Tomas Uri čiji je posjed od Klajdenina udaljen 75 kilometara. A ni on, ni bilo tko od članova njegove obitelji, od početka studenog do 25. studenog niti su imali potrebe da odu iz grada, niti su s bilo kime iz njega razgovarali telefonom.
Pa ipak, 25.novembra u 07:15 sati, kada se Uri, na traktoru približavao parceli koju je trebao uzore, vidio je čovjeka pticu. Točnije, na rubu poljskog, zemljanog puta, pred sobom je uočio ‘visokog čovjeka, čudno sive boje koji kao da je bio obučen u nekakav uz tijelo pripijeni radni kombinezon’.
-‘Gledali smo se nekoliko trenutaka. A onda je taj čovjek odnekud raširio nešto nalik krutim krilima. Vertikalno, kao da je helikopter, uzletio je, ali onim krilima nije napravio ni jedan jedini pokret. Uzletio je nekih 200 metara i lebdio je nad istim mjestom. Tada se u tren okrenuo naglavačke i strmoglavio se prema meni i traktoru. Kao da je namjeravao se sjuri na mene. Tik nad mojom glavom, promijenio je smjer leta i izbjegao sudar. Ubrzao sam rad motora traktora do maksimuma u pokušaju da mu pobjegnem, ali leteći čivek me je s lakoćom pratio. Obletala je oko mene i kao da se zabavljao. Pratio me je dobrih 10 kilometra. Tek kada sam se približio kući, naglo je uzletio velikom brzinom okomito u vis, povećao je brzinu i kao da je munja, nestao je na horizontu ‘, ovo je izjavio Uri šerifu u Klajdeninu kome je izvijestio slučaj predvečer 25.novembra.
Zbog straha od letećeg čovjeka, on se s obitelji preselio u grad, u kojem je ostao sve do proljeća 1967. Ali, otkako su se vratili na farmu, nikada više nisu sreli čovjeka pticu.
Ali, zato se s njim skoro sudarila Connie Carpenter, koja se 27.novembra automobilom vozila regionalnim putem K-187. Bila je nekih 120 kilometara udaljena od Klajdenina.
-‘Odjednom, neposredno iza krivine, nasred puta, pred sobom, vidjela sam visokog čovjeka. Pritisnula sam kočnicu da se ne bi smo sudarili, ali iznenada on je okomito uzletio neposredno ispred mog vozila. Bilo je 10.30 sati, i leteći iznad mene nečim što mi je izgledalo kao kruta krila koja nije uopće pokretao, pratio me je do 11:30. Tek kada se grad ukazao ispred mene, munjevito je skrenuo, letio je još nekih 80 metara paralelno s tlom, a onda je zamakao u šumu ‘, ispričala je Carpentera.
Na mjestu na kojem se, po njezinom iskazu, leteći čovjek izgubio u šumi, otkriveni su otisci nečega što bi mogla biti stopala, ili možda obuća ovog tajanstvenog krilatog bića u svemu slična čovjeku. Tragovi su mogli da se prate 17 metara, a onda su, neobjašnjivo kako, jednostavno nestali. Nije isključeno da je na tom mjestu čovjek ptica ponovno uzletio.
Od slučaja Carpentera, sa desetine raznih mjesta u Virginiji, tijekom prosinca 1966. prijavljeno je uočavanje letećeg čovjeka.