Rijetko ćete pročitati da ljubav iscrpljuje. I kada poslije naporne veze, dođe do rastanka, ili nastavite ostati u vezi s osjećajem da ipak nije onakva kakvu ste očekivali, prolazite kroz razne faze osvešćenje u kojima sebi postavljate pitanja – Da li sam ispala / ispao naivan, da je moglo se sve to spriječi, da li ona / on, zaslužuju moju ljubav, što mi je to trebalo? Ogromna je paleta svih mogućih samoprekornih razmišljanja u stilu kako je to moglo da nam se desi, bilo da se dođe u ćorsokak kada je komunikacija nemoguća ili do rastanka. Naravno da je moglo jer ljubav se dogodi kada su na energetskom i emotivnom planu duše čiste i spremne za novu ljubav a čiste duše teže idealiziraju ljubav, i dovoljno je da je netko fizički privlačan, da zrači, da ima “ono nešto”, hormoni čine svoje. U mladosti kada hormoni “luduju” lako se događa da se osoba pogrešno zaljubi. Ali ako baš nema nikakvih dodirnih točaka između dvoje ili vrlo malo, poslije flerta, fizičkog kontakta ili pokušaja da se susreti pretvore u vezu, uglavnom prestaje interesovanje. Žene traže ljubav, muškarci traže seks. To je stereotip koji je samo djelomično točan. Žene također često traže seks ili čak samo seks a muškarci ljubav. Pojam seksa za tipičnu ženu znači strast koja je uvod u ljubavnu priču u vezu, jer one uglavnom instant seks, iznenadni, tumače kao strastveni susret, pa čak i kao zaljubljenost na prvi pogled, osim ako se ne radi o seksu pod utjecajem alkohola ili droge . Za muškarce je seks uglavnom i najčešće vrijeme “sporta i razonode” ako im se ona dopada a nema ništa protiv, sve se brzo dogodi. Oni ne razmišljaju o tome što će ona misli o njima, one uglavnom lupaju glavu o tome da li su ispale glupe, nesmotrene, “jeftine” šta li će on misli o njima. Jer većina žena ipak kada je u pitanju erotski doživljaj odmah po upoznavanju doživljava kao nešto fatalno.

Najgore ako i jest jer ako partner ne očekuje isto, da se to pretvori u vezu, ljubav, mogu se kajati što su sebi to dozvolile. Oni se ne kaju, oni su presretni jer su u svojim očima sve samo ne “jeftini”. Bez obzira na današnje vrijeme, stereotipi su i dalje na snazi. Sve žene maštaju o romantičnoj ljubavi a muškarci o ženi koja ih neće iznevjeriti. Ženama je važno da imaju pažnju i ljubav, muškarcima sigurnost. Mnogo je češće u današnje vrijeme da su muškarci ti koji strepe da bi one mogle ih ostave.

Žene uglavnom misle da mogu, samo ako žele, da zadrže muškarca do koga im je stalo, uz dovoljno pažnje, razumijevanja, taktičnosti. Muškarci se naprotiv, ne opterećuju takvim razmišljanjima, oni su uvjereni da poslije prve zajednički provedene noći vladaju situacijom. Ako se bez gorčine, osjećanja promašaja i iznevjerenih očekivanja, sve završi na tome, nema patnje. Ako iz takvog susreta nastane veza, pa ljubav ili obrnuto, ako se dogodi ljubav na prvi pogled, veza, ona zahtijeva mnogo energije i s jedne is druge strane. Ljubav nas ispunjava, toliko puta se može pročitati ali ljubav nas i troši, osobito ako moraju se često prave kompromisi. Posesivnost, ljubomora i nespremnost da se čine kompromisi su samo neki od razloga koji dovode do emocionalne iscrpljenosti u vezi. Prava iscrpljenost uvijek je posljedica nedovoljne ljubavi. Ne one koju primamo nego one koju dajemo. Ljubav osobu koja je zaljubljena ispunjava energijom, ona ne osjeća kompromise kao iscrpljujuće, nije bolesno ljubomorna, sebe ne iscrpljuje nepotrebnim razmišljanjima jer upravo je ljubav koju osjeća najjače oružje protiv svega što prijeti vezi. Jake emocije koje ispunjavaju onog ko voli su garancija da će biti spremna preko mnogo čega prijeđe, jer ništa nije vrijedno gubitka ljubavi. Ako nema dovoljno ljubavi u vezi ili jedna osoba upadljivo više voli drugu, dolazi do osjećaja razočaranja, odbačenosti, neshvaćenosti i na kraju odbačenosti. Najteži oblik iscrpljenosti u vezi je posleciva nerealnih očekivanja kada postoji ovisnost od partnera. Mnogi ovisnost tumače kao ljubav. Ako snažna ljubav u pitanju, takva ovisnost iscrpljuje uslijed saznanja da ona druga osoba nije dostojna naše ljubavi ali mi ne želimo da se nje odreknemo u uvjerenju da će se ona kad tad promijeniti. Najteža patnja je posljedica veze s nekim tko je po mnogim kriterijima bio idealan ali nije bio u stanju pružiti dovoljno ljubavi. Kada je osoba jako zaljubljena nije u stanju procijeniti kvalitetu ljubavi one druge strane jer njoj je dovoljno ono što nju ispunjava. Takve osobe često se neugodno iznenade ako ih ona druga strana iznevjeri, prevari ili počne ih ignorira, pa čak i raskine vezu. Ali i pored toga, malo tko bi se odrekao mogućnosti da bude jako zaljubljen čak i po cijenu razočranja, tuge i patnje. Ako do toga dođe, obično nastupa razdoblje kada se osoba osjeća emocionalno iscrpljenom, iu sebi se zaklinje da više nikada neće ispasti glupa, da više nikada nitko je neće tako prevariti, ne shvaćajući da u svojoj zaslepljenoj zaljubljenosti nije bila u stanju sagledati onu drugu stranu u realnom svjetlu. Pretjerana idealizacija tako dovodi do šoka, kako je njima to moglo dogoditi. Obično postoje signali koji se mogu prepoznati ali zaljubljena osoba ne obraća pažnju na njih. Uglavnom nitko nikog ne prevari, sami sebe prevarimo nesposobnošću ili odbijanjem da partnera realno sagledamo i na vrijeme budemo spremni ili na neku promjenu, uglavnom u načinu komunikacije, u ponašanju ili u priznanju da za partnera imamo osobu koja ne može ispuniti naše emotivne potrebe.

Najbolji lijek poslije ljubavnog razočaranje je samoća jer je ona ljekovita. Kada dođe do faze usamljnosti, osoba je svjesna da joj treba društvo i tada ga i nalazi. Ali samoća je mnogo bolja nego pokušaj da se veza obnovi tek koliko da se izbjegne patnja.

Ne može se svaka veza spasti, naprotiv, možda i ne treba jer ono što je dovelo do raskida ili do razočaranja, neće se preko noći promijeniti, to “nešto” je najvjerojatnije narav ili znak, temeprament obiju strana koje nikako nisu uspjele usuglasiti , u protivnom ne bi se rastale. Ukoliko do pomirenja dođe, veza ima šanse da bude mnogo kvalitetnija ako su oboje shvatili da je ono što su osjećali jedno prema drugom isuviše jako, da bi se veza tek tako prekinula, da su uz malo više tolerancije mogli sasvim lijepo funkcioniraju i da nije trebalo da svoju vezu a naročito ljubav, lako puste niz vodu.