Klijenti me znaju pitati, posebno kada im se prognoza ne dopada, ima li nade da se ona ne ispuni. Ima li nade da se budućnost promijeni – bilo da se radi o općenitije prognozama poput godišnjih, koje putem solarnog povratka, progresija i drugih, pokazuju proces “odvijanja” karme s kojom smo došli, bilo o prognozama dobivenim putem tehnika koje za polaznu točku, uzimaju sadašnji trenutak ( “update karme”, “update programa”), nas kakvi smo sada?

Da, uvijek postoji nada i mogućnost da se budućnost promijeni odnosno postoji prostor za manevar, au prethodnom članku sam objasnila da se budućnost može i izmijeniti.

Što se tiče općenitih prognoza (onih koje proizlaze iz natala), od njih najviše koristi imaju upravo oni koji uz njihovu pomoć žele biti pripremljeni na (unutarnje i vanjske) energije koje će biti aktivne tijekom godine, kako bismo ih na vrijeme uočili, suočili se s njima na ispravan način, osvijestili svoje mehanizme, “čistili” karmu, usmjerili tu energiju i svoje aktivnosti.

Za specifična pitanja je ionako Horár praktičnije rješenje. Osvještavanjem sebe, svojih “unutarnjih planeta” mijenja se utjecaj kojeg oni “vanjski” imaju na nas. Ako razriješimo (uvjetno rečeno) vezanost za novac ili sklonost očaju uslijed financijskih gubitaka – aspekt koji bi inače donio financijski krah, tada se on izrazi kroz prolaznu epizodu bez trajnih posljedica, na primjer kroz neki veći izdatak.

A ako smo razriješili strah od samoće, bliskosti ili jaku idealizaciju odnosa, “Saturn – Venera” nam neće donijeti prekid / ljubavnu depresiju ili neko novo razočaranje, već će svoju energiju izraziti na manjoj skali. A možda, napokon unese strukturu (Saturn) u ljubavni (Venera) život.

Nada postoji, to je upravo ono čemu bi astrologija mogla poslužiti, a natal poput karte psihe, karme, može biti pomagalo da se bolje snađemo u vlastitom vrtlogu osobina, kompulzija, uvjerenja. A zatim, putem aktualnih utjecaja vidljivih putem godišnjih prognoza, suzimo sliku na ono što je trenutačno aktivirano, i tome se onda posvećujemo.

No, problem je u tome što, poput većine ljudi, ni većina “planeta” u nama, aspekata, osobina, “malih ja” i dijelova “ega” – ne želi promjenu, ne želi odustati od svojih ideja, strahova, želja, već podržavaju vlastite priče, sukobe, idealizacije. Ista “Venera – Neptun”, koja će (nekoliko puta godišnje) pitati – “kada ću imati sretnu vezu”, i zaista je želi, ostatak vremena provodi (sama) sanjareći o tome, plašeći se samoće, umjesto da izađe u stvaran svijet i upozna nekoga.

U tom začaranom krugu, gdje pomoću “logike” planeta pokušavamo riješiti upravo one probleme koje su ti (i takvi) planeti izazvali, gdje pomoću arogancije želimo riješiti aroganciju, a putem straha strah- sva se “karma” odvija sama od sebe. Odvija se po planu i programu, kao na filmskom platnu, zbog čega i je moguće predvidjeti većinu stvari za većinu ljudi, tj. tehnike prognoziranja djeluju.

Stoga, ako nam se prognoza ne sviđa, ako se čini da bi energije tranzita / progresija mogle donijeti nešto nepovoljno, imamo izbor, mogućnost da poboljšamo taj “default program”, te izmijenimo karmu koja se upravo odvija i koja se sprema odvrtjeti. Na način da, promatrajući sebe, primijetimo ove “igre planeta” u vlastitim mislima, stavovima, akcijama, osjećajima – ne prihvaćamo ih zdravo za gotovo, ne pristajemo na njih i ne podržavamo ih. Znajući kuda nas takve igrice vode – u još onog istog što smo već mnogo puta proživjeli – mijenjamo pristup.

Ako imamo sjećanje da nam ljubomora i posesivnost uništavaju odnose, tada u vrijeme “Venera – Pluton” aktivacije nećemo dopustiti da nam niži porivi diktiraju ponašanje, niti vjerovati mislima i osjećajima tog tipa, prihvaćati ih bespogovorno kao da su “u pravu” – inače nas čeka još jedan bolan prekid, ozljeda ili ozljeđivanje drugog. Aspekt će se odviti na nekom nivou, no razliku u razmjeru ćemo sigurno osjetiti, kao i razliku između toga da li smo u ovom procesu nešto zaista naučili, pročistili se unutar sebe, sazreli, ili smo tek odvrtjeli, “odglumili” još jednu epizodu u životu (planeta).

Kad smo kod Horár i tarota, klijentima obično savjetujem da ne postavljaju jedno te isto pitanje za redom ukoliko se neka značajna okolnost (varijabla) u međuvremenu nije promijenila (inače, možemo čupkati latice cijelog buketa dok nam na kraju napokon ne ispadne “voli me “, da parafraziram Frawley).

No, može li “okolnost” biti unutarnja promjena, koja je posljedica unutarnjeg rada? U nordijskom konceptu “sudbine” (Wyrd) budućnost i sadašnjost proizlaze iz prošlosti, a prošlost mijenjamo sada, zar ne? “Sada” će za koji tren postati “prošlost” i pojaviti će se neki novi “sada”.

Kako bi se promijenila “budućnost” (koja u nordijskom sustavu postoji tek kao hipotetski pojam), mora se promijeniti “rekord” koji se nalazi u prošlosti, što se postiže uz pomoć runa u određenim magijskim operacijama. A što činimo kada (ako) mijenjamo “sebe”? Kada mijenjamo odnos prema nečemu, svoj stav, emocije, a ne “rekord”, kod; kada mijenjamo svoj odnos prema prošlosti – prošlost samu, bar što se nas tiče?

Kao što runski magicari nakon operacije mijenjanja zapisa divinaciji provjeravaju je li im uspjelo promijeniti prošlost (budućnost), i kako ona sada izgleda, tako je dopustivo postaviti isto pitanje, Horár na primjer, ukoliko je mijenjan “rekord”, ukoliko je u međuvremenu osoba doista radila na sebi. Ta nešto slično smo vidjeli u prethodnom članku.

No, dok sam u njemu željela naglasiti potrebu da prihvatimo budućnost, potrebu da ne budemo u stanju unutarnjeg otpora prema budućnosti već da iznutra prihvatimo Višu volju, u ovom bih istaknula da takvo unutarnje prihvaćanje ne znači i vanjsku pasivnost niti rezignaciju.

Bez obzira je li riječ o općenitim prognozama (godišnje prognoze, određena otvaranja tarota) ili onim za specifična pitanja (Horár, tarot) one nisu 100 posto “sigurne” niti su “uklesane u kamenu” (na stranu i budućnost i mogućnost njene promjene – astrolozi su ljudi i lako naprave grešku u procjeni).

Zbog toga na prognozu najbolje gledati kao na bitnu informaciju, pogotovo ako uz njenu pomoć donosimo kakvu odluku, kada važemo za i protiv, kombiniramo. Treba uzeti u obzir, ali sa zrnom soli. Bilo da nam se sviđa ili ne sviđa, ne trebamo se samo na nju oslanjati (nauštrb vlastite dionice, na primjer), niti se na nju oslanjati previše – vezivati ​​se za ono što je prognozirano. Već ću je potrebno uzeti u obzir, držati oči otvorene, prihvaćati iznutra ono što se događa i što je prognozirano – a izvana djelovati, po potrebi.