Da bismo razumjeli zbog čega su nacisti bili toliko opsjednuti sotonizmom i okultnim, neophodno je vratiti se u viktorijanski period. Krajem 19. stoljeća, Nijemci su, zajedno s Britancima, bili opsjednuti okultizmom. Bilo je to vrijeme kada se nijedna ugledna dama nie bi usudila priredi večeru ili zabavu a da se tijekom večeri ne prikaže bar jedna seansa s medijem i prizivanjem duhova. Vladalo je veliko interesovanje za svim što je povezano s istočnjačkim misticizmom i prorocima okultnih religija kakva je, primjerice, bila gospođa Helena Blavacka. Ona je vjerovala da su Europljani potomci rase bića nalik anđelima, poznatih kao rasa arijevaca. Tvrdila je da su Arijevci pomoću tajanstvenih psihičkih sila sagradili piramide u Gizi, podigli Atlantidu i mrežu gradova ispod Antarktika. Štoviše, njihovi potomci se kriju negdje na Himalaji a njihov znak je svastika – drevni hinduistički simbol dobre sreće.
Ovi i mnogi drugi mitovi su detaljno opisani u naučnofanstastičnom romanu ‘Rasa koja dolazi’. Autor romana, Edward Bulwer-Lytton pripovijeda o čudnim ljudima koji se zovu Vril-Ja, stanovnicima unutrašnjosti Zemlje. Pomoću sile poznate kao Vril, ovi ljudi su ovladali fantastičnim moćima. Istovremeno, Vril je bila i sila koja je pokretala leteće tanjure.
Ovaj roman i njegov budalasti misticizam bi vjerojatno potonuli u mrak zaborava, da nije bilo Prvog svjetskog rata. Po završetku rata, Njemačku su preplavili anarhija i ekstremistički političari, a vođe raznih kultova su se uključili u borbu za vlast. Najjači od svih bilo je okultno društvo Tule i njegova unutarnja sekta – društvo Vril.
Društvo Vril je bilo poznato po orgijama kojima su, kako se vjerovalo, prizivali okultne energije. Orgije su služile i da se začnu djeca ‘više rase’, koja će naseliti ratom opustošenu Njemačku. Govorilo se da tijekom orgija žene opsjedaju duhovi i da one u transu govore proročanstva. Ta su proročanstva primana s vrhunskom ozbiljnošću. Najmračnija strana drušva Vril bila je njihova sklonost da žrtvuju malu djecu. Djecu bi prvo uboli u grudi, a zatim mu prerezali grlo. Na vrhuncu moći 20-tih godina, u Münchenu je nestalo na stotine djece.
Pretpostavljalo se da je većina nestalih ubijena na oltarima kulta, kako bi se prizvala energija Vrila. Možda ovo zvuči kao nešto u što je vrlo teško povjerovati, ali ako se samo prisjetimo što su ti ljudi radili po koncentracijskim logorima, kao i što su namjeravali napraviti u Trećem Reichu, onda je priča o žrtvovanju djece gotovo nezanimljiva.
& Nbsp;
