Ideja da se svijetom živih kreću duhovi i aveti, druga je strana univerzalnog vjerovanja u postojanje duše. U neolitu je postojao običaj da se preminulima, predostrožnosti radi, polome noge da ne bi mogli izlaze iz groba. Kristofor Kolumbo otkrio je da se Indiosi sa Hispaniole toliko boje ‘pogrešnih’ susreta, da provjeravaju ima li njihov sugovornik pupak – jer su vjerovali da ih aveti nemaju.
Hamlet u Šekspirovoj drami saznaje od duha svog oca da ga je ubio brat Klaudije. A kada su sredinom XIX stoljeća sestre Kate i Margaret Fox počele pomiču stoliće, spiritizam je postao popularni metoda za istraživanje postojanja duše. Upražnjavali su ga ozbiljni ljudi poput liječnika Cezara Labroza, pisca Conana Doylea – tvorca slavnog detekriva Sherlocka Holmesa, političara Giuseppea Garibaldija … Ali, bez mnogo rezultata. Do dana današnjeg, nisu ponuđeni uvjerljivi dokazi o učinkovitosti spiritizma – ili se kriju od očiju šire javnosti!
Aktualnija su, međutim, takozvana iskustva bliske smrti. To su ispovijesti ljudi na samrti, koji su buđenje iz kome vrlo često opisivali kao ulazak u tunel na čijem se kraju vidjelo jako svjetlo. Često pričaju da su se vratili jer su ih rođaci, prijatelji ili anđeli zvali ili vukli za ruku. Druga iskustva bliske smrti tiču se ljudi koji su se našli u životnoj opasnosti. Oni se sjećaju da su izašli iz vlastitog tijela (često dok su bili na operacijskom stolu) i sa visine promatrali sve što se oko njih događalo. O tim iskustvima danas postoji već podeblji dosje, a fenomenom se bave i znanstveni timovi raznih sveučilišta diljem svijeta. Njihov cilj je otkriti ima li sličnosti u iskustvima zapadnog i istočnog svijeta.
Znanstvenici misle da ta iskustva nastaju u trenucima izmijenjenog stanja svijesti, koje je univerzalno. Međutim, ispostavilo se da u Indiji, Kini, Maleziji i Japanu, iskustva bliske smrti izgledaju drugačije nego u zapadnom svijetu. Kultura i religija očito utječu na način na koji se doživljava susret sa smrću. Umjesto tunela sa svjetlom na kraju, Indijac opisuje Šivu, Kali ili druga božanstva. U Japanu je razlika još veća: tamo je najčešća vizija rijeke i prekrasnog cvijeća. Preći rijeku simbolično znači prihvatiti smrt. Nitko na istoku na spominje tunel i blistavu svjetlost. Istraživanja pokazuju da je 45% Japanaca koji su se probudili iz kome imalo takve vizije. Nešto više od polovice je uz viziju rijeke i cvijeća iskusilo bolove i patnju – za razliku od zapadnjaka, koji pričaju o osjećanju mira i spokoja.
Postoje li, dakle, razne vrste onog svijeta, ili sva ta iskustva dokazuju da drugi svijet nema? Teško je to reći. Znanstvenici su otkrili da je iskustvo bliske smrti moguće izazvati ketaminom, anestetikom koji se koristi za umanjivanje porođajnih bolova. Tijekom eksperimenta kada je 50 ljudi primilo ovaj anestetik kao lijek, pokazalo se da je trećina imala neku vrstu iskustva bliske smrti: izlazak iz tijela i viziju cijelog života u jednom trenutku. Istraživače je najviše iznanadio to što nitko od njih nije pretpostavio da je u pitanju halucinacija – svi su bili uvjereni da su to zaista doživjeli.
Solarna eklipsa u Škorpionu-RIJETKO HIBRIDNO POMRČINA
Pomrčina Sunca je prirodna pojava do koje dolazi kada se Mjesec nađe ispred Sunca, tako da Sunce ostaje potpuno ili djelomično skriveno za promatrače na