Za razliku od mnogih etnologa, liječnici i fiziolozi su skeptični u odnosu na vjerodostojnost i točnost svjedočanstava, koja se odnose na ‘vudu smrt’, a o tome se ne govori već dvadesetak godina. Međutim, 1906. godine, istog dana kada je stupio u službu u dispanzer u Mombasi – Uganda, mladi doktor C.A.Vigins suočio se s jednim od tih neobičnih slučajeva. Opisao ga je ovim riječima:
‘Čovjek koji mi je bio poslan predao mi je poruku od načelnika policije, u kojoj je pisalo da je na njega bacio čini dobro poznati vrač. Načelnik je još dodao da je čovjek uvjeren da će umrijeti sljedeće noći u ponoć. Pregledao sam ga i ne našavši ništa nenormalno, vratio ga na posao. Navečer mi ga je načelnik opet poslao, moleći me da ga zadržim u bolnici do sljedećeg dana, što sam i učinio. Tijekom moje noćne smjene zatekao sam ga kako, ukočenog pogleda, nepomičan, sjedi na svom krevetu. Mom asistentu urođenike sam rekao da ga nadzire, namjeravajući ga ponovo obiđem prije ponoći.
Morao sam otići na večeru tako da sam potpuno zaboravio na vrijeme. Kada je gong na tvrđavi označio ponoć, požurio sam u bolnicu u kojoj sam zatekao mrtvog Askarija. Asistent mi je rekao da ga nije ispuštao iz vida, ali da se kod prvog otkucaja ponoći, čovjek, do tada potpuno nepomičan, srušio mrtav na krevet. Danas sam uvjeren da sam ga mogao spasiti nekom pilulom za uspavljivanje od koje se ne bi probudio do jutra ‘.
Je li zaista ga mogao spasiti? Loš psihički utjecaj je učinio svoje tako da ni dr Vigins, niti itko drugi, vjerojatno ništa nije mogao promijeniti, osim, možda, neki vrač …
Dr Vigins piše o drugom slučaju koji je zanimljiv iz dva razloga. S jedne strane, pokazuje dokle mogu ići mržnja i makinacije urođenika, a sa druge strane, što u spor uvlači tri žene. Evo priče doktora Wigginsa:
‘Dok sam bio na safariju blizu Nimue, glavni liječnik me je zamolio da se pobrinem o jednom Askari desetaru, kome je ubod nožem probio supklavikularnu arteriju. Ranio ga je njegov narednik. Ne bez teškoća ušio sam arteriju i, na moje veliko iznenađenje, ranjenik je brzo i bez poteškoća ozdravio.
Čuo sam da su se narednik i desetar bili žestoko posvađalai i da je ovaj drugi, koji je bio vrač, upozorio prvog ‘da pripazi na svoje tri žene u naredna tri dana’. Narednik je o tome obavijestio kapetana koji je samo slegnuo ramenima – ali, iste te večeri, narednik je našao mrtvu jednu od svoje tri žene i zatražio desetarovo uhićenje. Nakon kratkog ispitivanja, kapetan je zaključio da desetar nije umiješan, jer se uopće nije ni približavao narednikovoj kolibi. Ipak mu je dao dvodnevni dozvolu da bi mogao pazi na dvije ostale žene. Autopsija preminule nije pokazala nikakav trag bolesti, trovanja ili nasilja.
Sutradan navečer, jednu od ostalih narednikovih žena je ujela zmija za gležanj, dok je išla po vodu i umrla je pola sata kasnije. I ovog puta je narednik zatražio desetarevo uhićenje i opet ga je kapetan odbio, savjetujući mu da se ne odvaja od svoje treće žene. Sutradan, narednik je izašao iz kolibe samo navečer da bi sa svojom posljednjom suprugom zahvatio vodu na Nilu. Žena je ušla u rijeku i dok je punila svoj krčag ščepao ju je krokodil – mada krokodil ovdje nije bio viđen već desetak godina. Još jednom je narednik otišao da se žali kod kapetana, koji ga je pitao kako je desetar mogao pozvati krokodila. Sljedećeg dana je narednik desetara ubo nožem – poslije čega je jedan od njih dvojice odmah premješten u drugu jedinicu ‘.