O ovome izvještava u sljedećoj slici jedan anđeo koji leti kroz nebeski prostor, objavljujući poruku spasenja, ‘vječno evanđelje’, stanovnicima zemlje: ‘Bojte se Boga i odajte mu slavu, jer dođe čas njegovog suda, i poklonite se tvorcu neba i zemlje i mora i vodenih izvora ‘(14,7).
Zatim drugi anđeli najavljuju pad Babilona, ​​zamaljski žetvu, sudnji dan sa izlijevanjem sedam zdjela zala – ‘zdjela punih gnjeva Božjega’. One se izlijevaju na zemlju, more, rijeke, sunce, na ‘prijestolje zvijeri’, rijeku Eufrat, i u zrak ‘(14,6; 15; 16).
Jedan od sedam anđela koji su izlijevali zdjele, obraća se Ivanu: ‘Dođi da ti pokažem sud nad velikom bludnicom koja sjedi nad mnogim vodama. Sa kojom su carevi zamaljski bludničili, a stanovnici zemlje napiše se njenog bludničkog vina. I odvede me u duhu u pustinju. I vidjeh ženu gdje sjedi na crvenoj zvijeri koja bješe puna bogohulnih imena i imaše sedam glava i deset rogova. A žena bijaše obučena u porfiru i skerlet i pozlaćena zlatom i dragim kamenom i biserima, držeći u svojoj ruci zlatnu čašu punu gnusoba i nečistoće svoga bluda. Na čelu joj bijaše napisano ime, tajna: veliki Babilon, majka bludnica i gnusoba zemaljskih. I vidjeh ženu kako se opija krvlju svetih i krvlju Isusovih svjedoka ‘(17,1-6).