Postoji puno vjerovanja u narodu, a koja su povezana s Ivanjdanu. Većina ima u sebi magijski cilj. Ivandan kao i Đurđevdan, prvenstveno su praznici koji slave vračare i one ne propuštaju svoju priliku da tada, u noćima magije naprave svoje obrede i čaranja. Na Ivanjdan se događaju čudne pojave. Tada Sunce poludi, a nebeska svjetlost mijenja jačinu i intezitet. Uoči blagdana, na samu ponoć, otvori se nebo i događaju se čudesne stvari. Zvijezde tada silaze na zemlju kako bi se okupale u morskim valovima. Silaskom na zemlju prospu magičnu snagu i moć po cvijeću i bilju pa ih time čine vrlo ljekovitim. Seoske vračare na ovaj dan beru razno bilje. Ubranih travki mora biti točno 77 i još jedna ali samo pola neke biljke. Ona služi bajalicama za liječenje nepoznate bolesti, ona koja nema ime. Smatra se da noć uoči Ivanjdanu ima neobično jaku moć, naročito iscjeliteljsku, koja s prvim zrakama izlazećeg sunca nestane. Ali, ne nestane odmah sva podarena snaga, zadrži se i preko dana, uglavnom do samog podneva. Kod nas, u ljubavnoj magijih mišljenje je da se čarke najbolje prave uoči mladog petka. Ovaj dan je posvećen Veneri pa uz kombinaciju sa Mjesecom, čini najbolji trenutak za zauzimanje nečijeg srca. U prošlosti, kad djevojku momak ostavi, ona bi se u samu ponoć, uoči mladog petka, svukla do gole kože i uhvatila za stablo šljive tresući ga i pri tome govoreći: Kako se ova šljiva drma, tako i N. ne imao mira. Ovu bajalicu bi ponovila tri puta, a onda potrči u kuću, stane pod otvoren odžak i kaže: Crni pevca iz odžaka, idi, dragom mom nevjernom, ako pije neka ne pije, ako jede neka ne jede, ako spava ne zaspao niti mira imao dok se meni ne vrati. Također, vrlo slično bajanje obavlja i momak, posebno kada djevojka koja mu se sviđa ne uzvraća istom mjerom. On se isto tako skine na golo i stane pod odžak pa imenom pozove djevojku koju voli. Vjerovanje je da će se ona sama ubrzo pojaviti na njegovim vratima.