Planovi profesora Antinorija da setijski stvara klonirane ljude motivirani su željom da se pomogne neplodnim parovima ili zaradom novca? Možda je u pitanju i bolesna ambicija. Ali što može spriječiti pojedinca i grupe željne moći i ‘besmrtnosti’, obuzete ohološću ili ludošću za kloniranjem? Ubrzo poslije Doli, američka sekta Realijanaca je objavila da osniva tvrtku koja će ljudima ponuditi kloniranje. Ako se ne uvedu propisi u oblasti kloniranja, što će biti s takvim pokušajima? Srećom, sadašlje tehnološke mogućnosti ne omogućuju da ovo postane stvarnost, ali što će biti u budućnosti? Bolje bi bilo sada uvesti zakone o kloniranju prije nego što nas znanost pretekne i bude prekasno.
Važno je obratiti pažnju na razliku između terapeutskog kloniranja koje je na razini bazične stanice i kloniranja koje podrazumijeva kloniranje cijelog čovjeka. Mnogi podržavaju prvo, ali samo mali broj ljudi ima simpatije za drugi postupak. Na nesreću, TERMIHIM ‘ljudsko kloniranje’ ili ‘kloniranje’ koristi se za oba postupka, što često zbunjuje, pa je vrlo važno praviti razliku kada je legalnost u pitanju.
Britanija je već trebala usvojiti najliberalniji zakon o terapeutskom kloniranju. Propis o ljudskoj oplodnji i embriologiji iz 1990. godine kontrolira sve što se radi na ljudskim emvrionima, dozvoljavajući istraživanja neplodnosti, pobačaja, kontracepcije i genetskih bolseti svih oblasti oko in vitro oplodnje koja se također kontrolira propisima. Taj zakon koji mnogi smatraju suviše liberalnim biće proširen i to omogućuje terapeutsko kloniranje. Koristit se embriji za stvaranje ESC putem nukleusnog prijenosa (transfer). ESC se zatim može diferencirati u različite stanice i koristiti u liječenju najrazličitijih zdravstvenih problema. Ipak, reproduktivno kloniranje neće biti dozvoljeno (barem javno i legalno). Ono je u stvari već zabranjeno jer pomenuti propis regulira sva dozvoljena istraživanja na embrijima. Ali, da bi bile potpuno sigurne, britanske vlasti planiraju donesu poseban zakon koji zabranjuje reproduktivno kloniranje.
U Americi je situacija drugačija. Nacionalni institut za zaštitu zdravlja je izdao vodič za rad na ljudskim bazičnim embrionskim ćelijama.Istraživači ih mogu koristiti tek poslije pažljivog etičkog razmatranja. U Americi nema savezni zakon u vezi s reproduktivnim kloniranjem, iako se o tome razgovara. Kad je riječ o terapeutskom kloniranju, postoje dva moralna argumenta. Jedan podržavaju mnoge religioznegrupe, a on govori o svetosti i dostojanstvu ljudskog života. Za mnoge ljude embrij je svijet bez obzira na razinu razvijenosti.
Ova grupa vjeruje da 13-dnevni embrij, koji se može koristiti kao izvor za bazične ćelije, ima isti položaj i ista prava kao novorođenče. Embrij ne bi trebao imati druge funkcije nego da izraste u dijete, kažu oni. Drugi, praktičniji argumenti odnose se koristi i rizike. Da li ikada koristi kloniranja mogu prevladati rizike? Argument ‘klizavog brijega’ kaže da ne mogu. Ako počnemo koristiti embrij za terapeutsko kloniranje, otvorit ćemo put i reproduktivnom kloniranju. Što može sačuvati ljude da sačuvaju svoje embrije samo za ovu namjenu, ili da ovaj reproduktivni dio obave u inozemstvu, daleko od propisa.
Druga strana medalje kaže da se još od 1990. godine koriste embriji za istraživanja neplodnosti. Zašto se onda ti embriji ne bi koristili za pomoć ljudima s drugim problemima? Kakva je razlika, medicinski ili moralno, između pomoći neplodnom paru i pomoći jednoj mladoj ženi s motornim neurološkim oboljenjem? Da li dobrobiti istraživanja jedni zaslužuju više od drugih? Svijet je skoro jednoglasnoi protiv ideje kloniranja. Jan Vilmut, čovjek koji je stvorio ovcu Doli, naziva to opasnim i neodgovornim, a Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je to etički neprihvatljivo i suprotno ljudskom integritetu i moralu. Europska komisija, Vijeće Europe i UNESCO izričito su ga zabranili. Ali, teško je povjerovati da će negodovanje zaustaviti proces koji je započeo.
I na kraju, jedna stvar o kojoj svi trebaju razmisliti kada je kloniranje ljudi u pitanju. Ako se primjerice klonira jedan čovjek, što je s ljudskom dušom koja će biti u klonu, da li će i ona biti klonirana i identična s dušom donatora. Hoće li Bog uopće dozvoliti ovako nešto pošto je svaka duša jedinstvena …