U današnjem svijetu koji mnogi, s pravom ili bez, smatraju otuđenim, pokazivati ​​brigu za nekoga smatra se plemenitom i ne tako svakodnevnom pojavom kakva bi ona trebala biti. Iskrena briga za druge, praćena spremnošću da se pomogne, naziva se altruizmom, a motivi za takvo ponašanje već neko vrijeme su pod povećalom socijalnih psihologa. Svi smo, u nekom periodu svojih života, bili u prilici nekome pomoći. što je s onim ljudima kojima želimo pomoći, a koji ne žele da im se pomogne? Apsolutno je nemoguće pomoći osobi koja ni na koji način ne želi pomoć. Oni ljudi koji ne vide svoj problem, odnosno neko svoje ponašanje ne vide kao problematično i nešto što bi trebalo promijeniti, jer prijeti da se otrgne kontroli. Što ako takva osoba može učiniti za onu koja ima problem i nije ga svjesna? Kako nekome “utuviti” u glavu da ima problem? Je li takvo nešto moguće? Pomoći nekome tko misli da nema problem ili ga nije svjestan je nemoguća misija. Ako želite učiniti nešto korisnije od spašavanja onih koji ne žele da se spase, tražite razloge zašto još uvijek želite ih spasite.