Anđeoski Osmeh umirućih. Nešto oko polovice ispitanika koji su bili s ‘one strane’ života, odnosno na ‘pragu smrti’, izjavljuje kako su u tim trenucima izvršili reviziju svog života. Preciznije, da im se munjevitom brzinom odmotao film njihovog života. Po nekima, riječ je o nekoj vrsti preispitivanja prijeđenog životnog puta.
Psihijatar Patrik Devarin, koji ispituje baš taj segment doživljaja ‘onih koji su se vratili’, upozorava na nekoliko činjenica koje bi, po njemu, mogle, u određenom smislu, poslužiti za objašnjavanje ovog fenomena.
Polazeći od toga da su svi oni koje je ispitivao, zbog raznih oboljenja, bili kraće ili dulje pod lijekovima, neki od njih čak i pod jakim preparatima protiv bolova, Devarin ne isključuje mogućnost da je ‘revizija života’, u suštini halucinacija, a da su njen uzrok bili lijekovi ili droga koja je osnovni sastojak svih preparata za ublažavanja bolova koji prate neka oboljenja, naročito u njihovoj posljednjoj fazi, pred smrt.
Međutim, njegov oprez prije no što izrekne konačan sud o ovoj hipotezi, posljedica je praćenja nekoliko specifičnih bolesnika koju su, nakon izlasaka iz kome, također tvrdili da su doživjeli ‘odmatanje filma vlastitog života’, a koji, dok su se liječnici borili za njihov život, nisu primali nikakve lijekove koji bi, barem koliko je do sada poznato, mogli dovesti do halucinacija.
Riječ je o jednom slikaru pogođenom meningitisom, o ženi staroj 35 godina koja je doživjela težak prometni udes s ozbiljnim ozljedama glave i jednom sveučilišnom profesoru pogođenom moždanim udarom. Zbog toga Devarin sada, slično onom što rade američki neurolozi, psihijatri i stručnjaci drugih profila, težište novih istraživanja stavlja na traženje eventualno čisto neuroloških uzročnika ‘revizije života’.
Pri tome, radi se i na otkrivanju mogućnih ‘kratkih spojeva’ unutar mozga i centralnog i perifernog živčanog sustava. A radi se i na pokušaju da se ustanovi, eventualno, postojanje veze između ‘životne revizije’ i poremećaja do kojih u komatornom stanju dolazi iu sferi elektriciteta u ljudskom organizmu. Najzad, kao mogući uzrok ovog fenomena istražuje se i niz kemijskih reakcija do kojih u organizmu dolazi u komatoznom stanju, čiji je rezultat, to je ustanovljeno, proizvodnja određenih kemijskih spojeva, kojih inače u organizmu nema kada je on u zdravom i normalnom stanju.
Psiholozi, zaejdno s neurolozima rade na još jednom istraživanju uzroka ‘revizije života’. Odavno je, naime, već poznato da u organizmu postoji prirodno ugrađeni ‘obrambeni mehanizam’ koji nam omogućuje da, na dulji rok, ne pamtimo niz neugodnih situacija u kojima se tijekom života nalazimo.
Da nije toga, točnije, da nema ‘filter’ onoga što pamtimo, sve ‘uspomene’ bi nas stalno bombardirale, a to ni živčani sustav, kao ni niz organa čijim radom upravlja mozak, ne bi bili u stanju izdržati. Međutim, vrlo je moguće da u stanju opasnosti, dakle u komi, odnosno u predsmrtnom trenutku, ta ‘kočnica’ iz nekog razloga otkazuje i zapamćene, ali podsvjesno potisnute uspomene nadolaze snagom poplave. To oni koji su se ‘vratili’ doživljavaju kao ‘odmatanje filma svog života’.
