Relativno malo groblje Grejfriars nastalo je početkom 17. stoljeća, kada zbog čestih epidemija na središnjem edinburškom groblju više nije bilo mjesta za sahranjivanje, i podignuto je na mjestu franjevačkog samostana po kojem je i dobilo ime. Zemlja se nalazila uslijed vjerskih ratova koji su kulminirali 1637. godine, kada je Charles I pokušao škotskoj crkvi nametnuti promjene. Nastao je pokret ‘kovenantera’ (saveznika) koje je 1679. konačno porazio Charles II. Na tisuće ljudi je zarobljeno, a pošto nije bilo dovoljno mjesta u zatvorima, mnogi su smješteni i na Grejfriars da pod vedrim nebom prezime. Masovno su umirali i sahranjivani u zajedničke grobnice, a veliki broj je i javno pogubljen.
U osudama na smrt i provođenju torture istakao se lord George McKenzie, sudac koji je ‘u ime kralja’, kako se smatra, poslao na vješala čak 18.000 kovenantera i tako zaslužio nadimak Krvavi McKenzie. Mali broj njih je pomilovan, tek kada su pristali potpisati izjavu da ‘nikada više neće podići oružje protiv svog kralja’, ali CARLO ni to nije bilo dovoljno, nego je napravio plan da oko tri stotine preostali ukrca na brod i pošalje u Indiju kao robove. To je i učinio, međutim, brod je zahvatila oluja kod Orknija i svi su nestali u pobješnjelim morskim valovima.
Surovi George Mackenzie izgradio je sebi veličanstvenu grobnicu, vjerojatno na kostima masovno sahranjivanih kovenantera, iu njoj našao svoje posljednje počivalište. Da li i konačan mir – nije sasvim sigurno, imajući u vidu stravična nedjela koja je počinio tijekom života. Odvajkada Edinburškom djeca imaju običaj plaše jedni druge kucajući na vrata groba i pjevajući: ‘Krvavi McKenzie, izađi ako smiješ, podigni poklopac i pokaži leš!’ a zatim pobjegnu ne čekajući da ustane iz kovčega!
To se, u neku ruku, i ostvarilo, bar tako se vjeruje, kada je provalnik upao u skrivenu grobnicu, ali čiji god duh da je u pitanju – MacKenzieja ili njegovih žrtava – radoznali lovci na sablasti se otimaju za noćne ture obilaska Grejfriars groblja. Iako sve liči na dobro smišljen način da se na tome zaradi, ima posjetitelja koji tvrde da im, iako do tada nisu vjerovali u duhove, više ne bi palo na pamet da tamo odu nakon onoga što su doživjeli!