Samo su jednom pokušali otvore flašice. Godine 1956. crkveni velikodostojnici odlučili su očiste prašinu koja se nakupila u sandučiću kad su relikvije bile sklanjane na sigurnije mjesto za vrijeme rata. Međutim, plan je odmah napušten jer su shvatili da bi otvaranje sandučića uništilo relikvije. Krv koja je zatvorena u bočicama čini se da je vrlo stara. Ipak, ona postaje tekuća – čak se pjeni i ključa – nekoliko puta godišnje za vrijeme javnih ceremonija koje se održavaju u čast svetog Januarijusa, pa čak i tijekom drugih rituala i proslava.
Tvar sadržana u bočicama jeste krv! Nekoliko znanstvenika sa Napuljskog sveučilišta ispitivalo je flašice. Oni su spoznali stakleni sandučić i načinili spktroskopsu analizu tvari. Analiza je pokazala da je u bočicama krv.
Dvije glavne proslave održavaju se prve nedjelje svibnja (u znak sjećanja na ulazak relikvija u Napulj) i 19. rujna (dan Mučenikove smrti). Ponekad se flašice javno pokazuju i 16. prosinca, u znak sjećanja na erupciju Vezuva 1631. kad je krv bila u stanju vrenja punih trideset dana. Relikvije se nose kroz katedralu u trenucima kad se želi se Napulj zaštiti od nesreća koje prijete gradu.
Krv je postajala tekuća iu slučajevima kad bi se sandučić sklanjao iz uobičajenog skloništa zbog čišćenja ili ispitivanja. Ključanje se, koliko je poznato, ne javlja u pravilnim vremenskim razmacima. Ako se dogodi da se ne pretvori u tekućinu kad bi trebalo, građani Napulja smatraju da je to loš predznak. Tako je, primjerice, krv ostala sasušena u svibnju 1976, a tada jedan od najtežih potresa pogodio Italiju. Krv je ostala sasušena i 1835. i 1944.