Po povratku iz svemira, kozmonauti redovito idu na rehabilitaciju zbog negativnog utjecaja bestežinskog stanja na organizam, a oporavkom posada orbitalnih stanica bave se timovi stručnjaka. To je posao za psihijatre i liječnike sub-specijaliste, kao što su kozmički oftamolozi i ginekolozi.
Tijekom svemirskih letova najviše strada muskulatura, pa kozmonauti unutar rehabilitacije, ponovno uče hodati. Strada im i živčani sustav zbog čega postaju razdražljivi i nervozni, a tu su i prolazni problemi vezani za potenciju. Kad se stigne u orbitu, prva tri dana dolazi do većeg priljeva krvi iz donjih dijelova tijela u gornji, pa organi u donjim dijelovima tijela ne dobivaju dovoljno krvi, a posljedica toga je rapidno smanjenje njihovih funkcija. Zahvaljujući eksperimentima, znanstvenici sa Instituta za biomedicinske probleme su smislili način da to umjetno nadohnade. U tu svrhu je u Centralnom znanstveno-istraživačkom institutu za kozmičku medicinu u Moskvi napravljeno specijalno odijelo čiji donjideo podsjeća na metalne hlače. Iz njih je ispumpan zrak i, kada padne tlak, krv ispuni organe donjeg dijela tijela. Kao nusproizvod ovih hlača nastao je ‘vep’, popularni aparat koji služi vraćanju muške potencije i uspostavljanju normalnih funkcija muškog spolovila, jer vakuum pomaže vraćanju tonusa krvnih žila u nižim dijelovima tijela i organa zdjelice.
U prostranom i hladnom svemiru psiha kosmonauta je na probi, bez obzira na dugotrajne pripreme prije odlaska u svemir. Liječnici iz NASA-e kažu da se veliki broj onih koji su letjeli u svemir žalio da im je na psihu loše utjecalo plišano, crno nebo i ogromne zvijezde, objašnjavajući da kosmonautima zvijezde ne svjetlucaju noću kao nama, zato što u vasioni nema zraka. Astronauti su govorili daje teško gledati te ogromne nepokretne baterije, a mnogima se činilo i da ih zvijezda očaravajuća. Osjećaj bliske opasnosti loše je doprinosio i općem stanju zdravlja svemirskih putnika.
Zbog uvjeta bestežinskog stanja, parovi bi morali ulažu veliki napor približavanja, da se slučajno ‘ne razlete na sve strane’, a ljubavni čin u kosmosu moguć je samo ako se koriste specijalno pričvršćeni kreveti.Kako kažu stručnjaci iz Američke svemirske agencije, klasična ljubavna poza u kosmosu je isključena, dok je za sve ostalo potrebno niz raznih pomagala – od elastičnih pojaseva i kaiševa, do napuhanih tunela u svemirskim brodovima u kojima bi se simulirali uvjeti kakvi su na Zemlji.
Dakle, odnos u kosmosu je moguć, ali, odgovor na glavno pitanje još nije dostupan znanstvenicima. Ovo se odnosi na začeće i život ljudi u svemiru. Dr Ljuba Serova kaže da je jedna od najvećih prepreka na tom polju to što se ne zna kako uvjeti kozmičkog ljeta utječu na genetsku strukturu embrija. Kozmonaut koji provede u orbiti godinu dana dobije deset puta veću dozu radijacije nego bilo koji stanovnik naše planete. Kod djeteta, sve i da se rodi u kosmosu, atrofirali bi mnogi mišići, a kosti bi bile lomljive kao staklo. Dijete bi imalo tako slab imunitet, da bi mu smetala i najmanja promaja. I najbezazlenija prehlada bi se po njegov život kobno okončala.
Jedan od direktora NASA-e, Brian Welch, po pitanju razmnožavanja ljudi i života u svemiru je kategoričan, i kaže: ‘U svemiru mogu živjeti i preživjeti samo mutanti. To znači, ako bi jednog dana, na primjer, naselili Mars i tamo ostali živjeti, morali bi krenuti od skupine dobrovoljaca koji bi se, iz generacije u generaciju, navikavali na život u kosmosu, sve dok ne bi stvorili ljudskog mutanta koji bi bio sposoban da se nesmetano razmnožava i živi u uvjetima pod kupolama Marsovih gradova, da živi i da se rađa u umjetnoj atmosferi. Da bi to postigli potrebno je desetak tisuća godina i oko 30 generacija ljudi rođenih u kosmosu.
Da li ovo sve spada u znanstvenu fantastiku? Da, ali to je jedini način da čovjek, pa makar i kao mutant, živi u kosmosu. Pogledajte prve ljude i današnje – dijele ih milijuni godina: da sad, hipotetički gledano, neki naš pra-pra-predak iz afričke savane, visok jedva metar i nešto, ugleda današnjeg čovjeka – njegovog potomka, što bi ovaj bio za njega? Čudovište – mutant, naravno, pogotovo ako bi još bio obučen po posljednjoj modi. Ova misija, danas nemoguća, već ssutra može biti moguća, a život na drugoj planeti biće, kao danas život u drugom gradu.