Paralelno sa znanstvenim debatama događale su se ili se događaju i slučajne podudarnosti koje – najblaže rečeno – djeluju fascinantno. U svojoj knjizi ‘Gospođa sreća’, Warren Weaver opisuje na desetine takvih zagonetnih primjera, poput sljedećeg. U vrijeme kada su saveznici pripremali poznati desant na Normandiju 1944. godine, njihovi su planovi sadržavali niz strogo povjerljivih šifri, među kojima su bile i Mulberry (dud), Neptun, Omaha, Overlord (vladar), Utah.
Možete i sami zamisliti zaprepaštenje savezničkih komandanata kada se svaka od tih riječi pojavila kao konačno rješenje po jedne iz niza križaljki u londonskom Daily Telegraphu ‘!

Kako je autor tih križaljki mogao izabrati baš te riječi i uklopiti ih u svoje enigmatske radove ako nije znao za planove o desantu? Učitelju Leonardu Devu, koji je sastavio ove križaljka, trebalo je dosta vremena da uvjeri nadležne kako nije nacistički špijun, već žrtva neobične igre famoznih slučajnosti.
Još jedan fascinantan primjer. Dva brata s Bermuda poginula su od istog taksija koji je vozio isti taksista – istog dana, samo u razmaku od dvanaest mjeseci, odnosno, jedne godine. U trenutku nesreće, oba brata vozila su isti moped u istoj ulici. Oba puta u taksiju je bio isti putnik. Erskin Lawrence Ebin i njegov brat Neville imali su 17 godina kada su tragično nastradali. Detaljna istraga je mogla samo zaključiti kako su slučajnosti opet namjestile jednu nepredvidivu i neobjašnjivu igru.

Priča o pudingu

Emil Dešan – autor libneta opere ‘Hugenoti’, ispričao je, da je, dok je boravio u internatu u Orleanu, slučajno ručao s nekim gospodinom Fonžibijem koji ga je častio pudingom od šljiva, poslasticom koja je u to vrijeme u Francuskoj bila nepoznata.
Nakon deset godina, prolazeći pored restorana, Dešan je spazio u izlogu puding veoma prijatnog izgleda. Ušao je i naručio ga. Dobio je odgovor da je plam puding poručio jedan posjetitelj. ‘Gospodine Fonžibi, biste li mogli ustupite dio svog pudinga ovom gospodinu?’ – uzviknula je konobarica. Dešan je jedva prepoznao gospodina Fonžibija, koji je sjedio za susjednim stolom u pukovničkoj odori.
Prošlo je mnogo godina. Jednom prilikom Dešan je pozvan u goste gdje je trebalo poslužiti pravi engleski plampuding. Pošto je prihvatio poziv, Dešan je, smijući se, ispričao ovaj događaj i upozorio domaćicu da ni ovoga puta neće proći bez Fonžibija.
Određenog dana, Dešan je sjedio za stolom sa gostima. Ostali gosti šalili su se s njim povodom Fonžibija. Iznenada se začuo Batlerov glas: ‘Gospodin Fonžibi!’. Pojavio se starac koji je s mukom koračao. Bio je to gospodin Fonžibi! Dešan se skamenio od iznenađenja. Ispostavilo se da je Fonžibi bio pozvan kod nekog drugog stanara iste kuće, ali je pogriješio stan!

Priča o svećeniku

Joseph Aigner bio je dobro znani slikar potreta u XIX stoljeću koji je nekoliko puta pokušavao izvrši samoubojstvo. Njegov prvi pokušaj bio je kad je imao 18 godina, ali ga je u tome prekinuo pojavivši se misteriozni, jedan svećenik iz reda Kapucinera.
Kada je imao 22 godine pokušao je ponovno, ali je ponovno spašen od istog svećenika. Osam godina kasnije, osuđen je na vješala zbog svojih političkih aktivnosti, ali je ponovno spašen na intervenciju istog svećenika. Kada je imao 68 godina, konačno mu je uspjelo izvršiti samoubojstvo, ubivši se iz pištolja, a njegovu pogebnu ceremoniju vodio je, naravno, isti onaj svećenik koji ga je tri puta spašavao.

beba

U Detroitu, 1930. godine, jedna mlada majka morala je biti vječno zahvalna čovjeku po imenu Josef Figlok. Dok je Figlok šetao ulicom, beba je pala sa visokog prozora na Figloka, i oboje su prošli bez posljedica. Ali, godinu dana kasnije, ista beba je pala s istog prozora i, naravo, točno na iznenađenog Josefa Figloka. Na sreću, oboje su opet prošli bez posljedica.

Blizanci

Priča kako identični blizanci imaju slične živote je vrlo česta, ali ništa nije slično kao priča o identičnim blizancima rođenim u Ohiju. Blizanci su odvojeni na rođenju i svakog od njih usvojila je druga familija. Ne znajući jedna za drugu, obje familije dale su imena djeci – James. I ovdje slučajnosti tek počinju. Oba Jamesa rasli su ne znajući za onog drugog. Obojica su bili sposobni u mehaničkom crtanju i stolarstvu i svaki od njih je oženio ženu sa imenom Linda. Obojica su dobili sinove koje su nazvali James Alan. Oba brata su se razvela i oženila s drugim ženama – obje su se zvale Betty. Oba brata imali su po psa koji se zvao Toj. Prvi blizanac je poginuo od kamiona dok je vozio biciklo autocestom broj 8, dok je drugi blizanac poginuo od kamiona samo dva sata kasnije, također, vozeći biciklo autocestom broj 8.

Čudna priča Kralja Umberta

Monza, Italija
Jednog dana, Kralj Umberto otišao je na večeru u jedan mali restoran. Kada je vlasnik uzimao narudžbu, primijetio je da njih dvojica izgledaju identično. Razmenivši riječi, pronašli su mnoge sličnosti među njima:
* Obojica su rođeni istog dana, iste godine, 14. ožujka 1844
* Obojica su rođena u istom gradu
* Obojica su vjenčana sa ženom po imenu Margarite
* Vlasnik restorana počeo je svoj posao istog dana kada je i Umberto postao Kralj Italije

29. srpnja 1900, Kralj Umberto je saznao da je vlasnik restorana tog dana ubijen u misterioznom atentatu. Dok je Kralj Umberto bio u žalosti ua njim, jedan čovjek se progurao kroz gomilu i ubio Umberta.

Mark Twain

Mark Twain se rodio na dan pojavljivanja halija komete 1835 godine, a umro je na dan njenog sljedećeg pojavljivanja, 1910. godine. Sam je predvidio svoju smrt 1909. godine kada je rekao: ‘Došao sam sa Halijevom kometom 1935. Ona se ponovno vraća sljedeće godine, i očekujem da odem zajedno s njom’.

Priča iz hotela

Godine 1953, televizijski reporter Irv Kupcinet bio je u Londonu da promatra krunidbu Elizabete II. U jednoj od ladica u njegovoj sobi u hotelu Savoy, pronašao je nešto što je po identifikaciji pripadalo čovjeku imena Hari Hanin. Slučajno, Hari Hanin – košarkaška zvijezda iz popularnih Harlem Globtrotersa, bio je dobar prijatelj s Kupcinetom. Ali priča ne završava ovdje. Samo dva dana kasnije, i prije nego što je on htio reći Haninu o njegovom sretnom otkriću, Kupcinet je dobio pismo od Hanina. U pismu, Hanin je ispričao Kupcinetu, kako je dok je odsjeo u hotelu Meurice u Parizu, našao u ladici mašnu sa – Kupcinetovim imenom na njoj!

grom

Časopis ‘Fajt’ u ožujku 1950. priopćio je da je 1899. godine u dvorištu vlastite kuće od groma poginuo jedan čovjek. Kroz 30 godina sin ovog čovjeka poginuo je na isti način i na istom mjestu. A zatim, 8. listopada 1949. unuk prvog i sin drugog čovjeka pao je kao žrtva groma na istom tom mjestu!

Nevjerojatni udari groma

Isti ovaj časopis ‘Fajt’, 1952. godine izvijestio je o nevjerojatnom ponašanju munje. Hrabri časnik, major Samerford je u Flandriji 1918. godine bio ranjen od udara groma: bio je zbačen s konja, poslije čega mu je donji dio tijela ostao paraliziran. Pošto se zbog zdravstvenog stanja demobilisao, major je otputovao u Vancouver i kada mu je bilo malo bolje počeo se bavi ribolovom. S još trojicom ribolovaca 1924. godine nalazio se pored rijeke za vrijeme oluje. Grom je udario u drvo pod kojim je sjedio zlosretni major i nakon toga je desna strana njegovog tijela bila paralizirana. Kada je kroz nekoliko godina došao sebi, počeo je šeta po Vankuverska parku, gdje je u ljeto 1930. godine opet bio pogođen gromom, a posljedica je bila potpuna paraliza. Kroz dvije godine čovjek je umro. Ali tu još nije kraj … U lipnju 1934. godine nad Vancouver je bila oluja. Grom je udario u jedan od grobova i razbio spomenik. Naravno, bilo je to mjesto gdje je bio pokopan major Samerford.

Brodski kapetani Ladner

Novine ‘Sovjetska Rusije’ u broju od 26. lipnja 1991. izvijestile su: ‘Britanskog kapetana Edwarda Ladner, koji je zapovijedao jedrenjakom’ đudrop ‘, odnio je za vrijeme oluje val preko brodske ograde. Nisu ga mogli spasiti. Devetnaest godina prije ovog događaja na istom mjestu pri sličnim okolnostima nastradao je i njegov otac, koji je zapovijedao jedrenjakom ‘Aretuz’. Ali, najčudnije je to da je opet točno 19 godina prije pogibije jedrenjaka ‘Aretuz’, ovdje u oluji nestao kapetan parobroda ‘Kern’, najstariji u lozi kapetana Ladner. Usput, svoj trojici ime je bilo Edward.

Mnogi su do danas takve slučajeve podvrgli ispitivanjima njihove uzročne – posljedične međuovisnosti. U slučajnostima, međutim, nije sadržano ništa što bi se moglo mjeriti i raščlanjivati ​​u laboratorijima, čak i ako su vrijedne pažnje poput primjera koje navode već spomenuti Weaver, ili Amerikanac Alan Vaughan u knjizi ‘Nevjerojatne slučajnosti’. Tako su pojedini znanstvenici koketirali s idejom da bi nepoznate sile ili neka sitnica, koje su do sada izmicale nauci, mogle imati udjela u slučajnostima. Preminuli britanski matematičar i fizičar Adrian Dobbs, smatrao je da moraju postojati prijenosne sile – nazvao ih je ‘psitronima’ – koje se poput radara šire u drugoj dimenziji vremena, istražuju izglede za budućnost, ponovo ih reflektiraju u ‘ovdje’ i ‘sada’ i pritom, obilazeći čula, izravno djeluju na mozak.