Mliječna staza, naš galaktični sustav, živopisno je obojen svijet s oko 400 milijardi zvijezda. Sagledavanje svijeta zvijezda može produbiti naše razumijevanje Zemlje, te sitne plutajuće čestice u zvjezdanu oceanu, tog konačnog ishodišta i odredišta našeg putovanja usmjerenog u svemir. Od postanka čovjek pozorno motreći zvijezde utire putove znanstvenim otkrićima. Dvadeset milijardi godina nakon nastanka svemira, čovječanstvo na svojem malenom planetu nastavlja putovanje ispunjeno pitanjima o svemiru i ne prestane li ljudski um postojati ovo će putovanje trajati zauvijek. Pogled u (noćno) nebo otkriva neizmjeran prostor-vrijeme od 20 milijardi svjetlosnih godina, golemost koje postadosmo svjesni tek jučer, jer tisućama godina vjerovasmo da nema drugog mjesta do Zemlje. Ipak, suočeni s tom golemošću svemira uočismo vlastitu sićušnost i konačno pojmismo, ta nismo mi nikakvim središtem i svrhom svemira, već samo obitavamo u zabačenu kutku izgubljeni negdje unutar beskonačne vječnosti. No, baš mi, sićušna bića, plutajući u velikom svemirskom oceanu protkanom stotinama milijardi raznih galaktika i milijardama bilijuna zvijezda, tražeći svoje mjesto u njemu, istražujemo i postupno otkrivamo tajne beskrajnoga svemira.