Većina francuskih intelektualaca tada još nije vjerovala da će izbiti nekakva revolucija, pa ih je od naklapanja takve vrste te večeri više zainteresiralo Kazotovo obraćanje aristokrati De Condorcet, gospodinu u najboljim godinama:
– UMRECE ničice na podu od kamena u zatvorskoj ćeliji. Umrećete od otrova koji ćete uzeti sami za onemogućavanje egzekutore da vam okončaju život na način koji smatrate nedostojnim, od otrova koji ćete imati pri sebi i koji ćete sa sobom početi nositi od dana kada izbiti revolucija!
Plemićko društvo se okupilo oko pjesnika, svi drugi razgovori su utihnuli, a kad on sve već unaprijed zna, poticali su ga s neskrivenom dozom ironije i podsmešljivosti da i njima kaže što ih čeka. Popis smrti se nizao i unatoč nevjerici, ispunio jezom sve na koje se odnosi: ‘De Šamfor će dvadesetak puta sjeći vene brijačem, ali će ipak umrijeti tek nekoliko mjeseci kasnije. Vik d’Azir neće sam otvarati vene – učinit će to za njega netko drugi, na njegov zahtjev, šest puta u jednom istom danu, i umrijet će tjedna iste noći. De Nikolaus završit na stratištu, gospodin Bejl također, ai Roše ‘.
Neki od prisutnih su se naljutili, pa su rekli da je pjesnik poludio, ali on je, kako je zabilježio kroničar, bio kao u transu i nije prestajao kazuje svoje vizije. Kada su ga pitali u kom vremenu će se sve to dogoditi rekao je: ‘Za manje od šest godina od ove večeri’. Skupu u Akademiji prisustvovale su i neke dame iz visokog društva, a kada ga je gospođa De Gramon pitala kako će one proći, Kazot je bio neumoljiv:
– Vaš pol vas neće spasiti zle sudbine. I vi, i mnoge druge, bit ćete odvedene na stratište s rukama vezanim na leđima.
– Nadam se da će mi tom prilikom bar biti osigurane crne kočije i posluga u odgovarajućoj toaleti – pokušala je biti duhovita gospođa de Gramon.
– Nikako gospođo, i vi, i ostale, bit ćete pod giljotinu vožene u otvorenim kolima, ako najgori zločinci! – rekao joj je Kazot.