Obrana od anksioznosti kroz težnju ka moći i prestižu

U napadu anksioznosti čovjek se suočava s osjećajem bespomoćnosti i nesigurnosti. Kao jednoj od sigurnih obrana od anksioznosti, ljudi pribjegavaju težnji za ljubavlju. Time dobivaju stjecanje sigurnosti kroz intenzivni kontakt s drugima.

Ako stjecanje ljubavi ne uspije, ljudi se ponekad okreću ka stjecanju moći, prestiža ili vlasništva. A takva težnja, za razliku od težnje ka ljubavi, predstavlja stjecanje sigurnosti kroz gubljenje kontakta s drugima i kroz učvršćivanje vlastitih pozicija.

Težnja za stjecanjem moći, prestiža i vlasništva

U našoj kulturi moć, prestiž i svojina mogu stvoriti osjećaj velike sigurnosti, te se tako često i podržavaju od strane okoline.

Težnja ka moći može se rađa iz shvaćanja vlastite superiorne snage, bilo fizičke, bilo duhovne sposobnosti, zrelosti ili mudrosti. Međutim, kada je neurotična, ona se rađa iz slabosti – anksioznosti, mržnje i osjećaja inferiornosti. Razvija se u obliku ambicije kada se pokaže nemoguće da se kroz ljubav nađe osiguranje od postojeće anksioznosti.

Ova težnja se javlja kada dijete od početka osjeća nesigurnost, jer osjeća da nije voljeno. Stvara se jak antagonizam koji ne smije se izrazi zbog dominirajuće roditeljske figure, koja zahtijeva slijepu privrženost. Potisnuta mržnja razvija anksioznost.

Tako samopoštovanje nema prilike da se razvije. Ako se još u pokušaju da se stekne ljubav od bližnjih desi ponižavanje ili osramoćivanja i postiđivanje djeteta, potisnuto neprijateljstvo oslobađaće se kroz težnju ka moći.

Obrana od bespomoćnosti

Težnja ka moći kod djeteta javlja se prvo kao obrana od bespomoćnosti. Dijete izbjegava sve što liči na slabost. Ne prihvaća ni najmanji savjet, nadzor, pomoć, i sve hoće samo. Svaku vrstu ovisnosti od osobe ili okolnosti ne može prihvatiti. Također, ni svako popuštanje ili slaganje s drugima.

Ovakvo ponašanje služi mu i kao obrana od opasnosti da se osjeća ili smatra beznačajnim. Dok je težilo ka ljubavi dobivalo je ovakve poruke. Tako nastavlja se ponaša i odrasloj dobi.

Zato odrasla osoba razvija ideal da bi mogla zagospodari, vezuje tu ideju s ponosom, a svaku slabost vidi kao opasnost i gubitak časti. Dijeli ljude na “jake” i “slabe”. Jake poštuje, a slabe prezire. Prezire sve osobe koje su slabe, u smislu da joj popuštaju i slažu se s njom, i one koje ne kontroliraju svoje emocije. Ona očekuje od drugih da uvijek pokazuju ravnodušan izraz lica.

uspostava kontrole

Osoba može u ovom slučaju da poželi imati kontrolu nad drugima, kao što je ima nad samom sobom. Ne želi se desi išta što nije ona započela ili dozvolila. Ako svjesno pusti drugog da ima svoju slobodu, onda inzistira da zna sve što taj drugi radi.

Kada se nešto od nje drži u tajnosti, doživljava neurotični bijes. Samokontrola je na prvom mjestu i očekuje se i od drugih. Tako žena koju privlači neki muškarac počinje osjećati prezir kada se taj isti muškarac zaljubi u nju, jer je popustio u samokontroli.

U slučaju da potiskuje svoju potrebu za kontrolom može osjeća jake glavobolje, da ima napade u trbuhu ili da se osjeća utučeno svaki put kada partner dođe kasnije s posla, kada izađe s društvom, kada se zadrži u putu zbog prometa. Ako nema svijest o svojoj potrebi za kontrolom, pripisivaće svoja loša stanja vremenskim uvjetima.

Tajna želja za kontrolom se ispoljava i kao pretjerana radoznalost.

uvijek upravu

Ovakve osobe žele biti moćne i uvijek upravu. Ako im pokažete da griješe, razbesneće se. Moraju znati sve bolje nego drugi.

Ponekad imaju prenaglašenu potrebu da unaprijed znaju ono što će se dogoditi, da predosjete svaku mogućnost. Zato ne mogu podnijeti svaku situaciju koja sadrži nepredviđene okolnosti.

gospodarski stavak

Osoba koja se od svoje anksioznosti brani težnjom ka moći, ima želje da ima vlastite navike kojima će se drugi prilagođavati. Njeguje i stav nestrpljenja. Ako drugi ne rade točno ono što ona očekuje od njih iu vrijeme kada ona to očekuje, to je dovodi do bijesa.

Kada bi shvatila da posjeduje gospodarski stav, da drugi imaju svoje potrebe i nisu dužni da se njoj pokoravaju, ostala bi bez obrane i obrambene funkcije ovakvog stava. Ona živi u ovakvom svijetu misli – “Osjećala bih se bezvrijedno, a ako bi drugi to primijetili, došla bih u opasnost da izgubim njihovu ljubav”.

Kada se ovakva žena ljuti na muža koji kasni s posla, ili kada se ovakav muž ljuti na ženu koja mu ne odgovara na telefonski poziv, oni u tom trenutku osjećaju da ih partner ne voli, umjesto da priznaju sebi da osjećaju ljutnju zbog onoga što se nije podudarilo s njihovim željama. Ne razmišljaju o razlozima zbog kojih drugi kasni ili se ne javlja kao o realnim situacijama iz života, već vide poruku nepostojanja ljubavi.

Ovo ponašanje se uči od roditelja, kada, primjerice, dominantna majka, koja se osjeti uvrijeđena zbog toga što je dijete nije poslušalo vjeruje i izjavljuje da je dijete ne voli. Ovaj obrazac se prenosi na ljubavne odnose.

Tako djevojke potajno žele heroja, koji je u isto vrijeme tako slab da će se povinovati svakoj njihovoj želji. Nepovinovanja rađa bijes, da bi se osigurala moć, jer ona predstavlja zamjenu za neuspjeli pokušaj da se zadobije ljubav.

naopaki diktatori

Osobe koje neurotično teže ka moći imaju stav da nikada ne treba popuštati. Slaganje sa nečijim mišljenjem ili prihvaćanje savjeta, čak iako su potpuno ispravni, smatraju slabošću. Iz straha da ne popuste drugima, u stanju su sve rade naopako.

Osoba koja ima potisnuto neprijateljstvo, nije ga svjesna. Čak i kada se razbjesni, uvjerena je da je ona u stvari nježna duša, uznemirena što ljudi rade na temelju tuđih loših savjeta, a ne po njenim, podrazumijeva se, uvijek dobrim savjetima. Čak i kada je drugi poslušaju, ali ne do tančina, to u njoj može izazvati veliku ljutnju.

Iza ovakvog ponašanja se krije potajna želja da se svijet adaptira prema njima, umjesto da se oni adaptiraju prema svijetu. Da bi im bilo bolje, ovakvi ljudi bi morali promijeniti svoj stav, ali se oni toga uglavnom gade, jer to za njih znači konačno popuštanje.

Što je više osoba nesposobna za popuštanje, to će njezini ljubavni odnosi biti manje zadovoljavajući. Ljubav uvijek znači i predavanje i popuštanje željama ljubavnika, a isto tako i vlastitim osjećajima.

Ne postoji osoba na ovom svijetu koja može u svakom trenutku zadovoljiti svaku našu potrebu na način na koji mi to želimo. Niti mi možemo to osigurati i jamčiti drugoj osobi.

Prestiž i stjecanje vlasništva

Obrana od beznačajnosti dovodi težnju ka moći u vezu s težnjom za prestižom. Osoba ima jaku potrebu da djeluje na druge, da joj se dive i poštuju je. Zamišlja da zadivljuje druge svojom inteligencijom ili dobrotom, naročitim savršenstvom. Rasipnički troši novac, govori kako poznaje ugledne ličnosti, upućena je u posljednja izdanja knjiga i filmova. Misli da nema nitko tko nju ne poštuje.

Samopouzdanja se bazira na tome da je cijenjena. Zato ne preza ni pred čim da bi sebi osigurala poštivanje drugih. Tako život za nju postaje kao Božji sud – stalno osjeća ponižavanje, a na njega reagira bijesom koji je srazmjeran buci koju osjeća. Stav ovakve osobe rađa nova neprijateljstva i nove anksioznosti.

Ona se bavi napuhavanjem svoga JA, radi obrane od osjećaja beznačajnosti i ponižavanja. Isto tako može jako težiti ka stjecanju materijalne vlasništva u nadi da će joj ona osigurati sigurnost i smanjiti osjećaj tjeskobe.

Humanistički oblici dominacije

Potreba za dominacijom u humanijem obliku može se javiti kao želja za davanjem savjeta, želja da se daje inicijativa, da se preuzme vodeća uloga.

Kada u ovim aktivnostima postoji prikriveno neprijateljstvo, okolina će to osjetiti i reagirati, ili pokoravanjem ili suprotstavljanjem.

Psihoterapija i pomoć

“Znači izgleda da ste se izvrnuli, i sada imate i unutarnju i vanjsku stranu.” (Vinikota)

Kako ne bježati neurotično u ljubav, i graditi zdrave ljubavne odnose? Kako ne težiti neurotično ka moći, zbog nezadovoljene težnje za ljubavlju?

Psihoterapija pomaže klijentu da promijeni stav. Za početak treba sebe sagledati iz svakog kuta. Oslušnuti sve glasove u sebi, oslušnuti i tišinu iz koje će izroniti novi glasovi. Treba nastaniti tišinu u sebi, unatoč anksioznosti i panici, strahu od bespomoćnosti i beznačajnosti, i onda ući u tu tišinu i osjetiti je.

Jači glasovi u nama dat će prve informacije, treba izdržati tišinu, ne bježati u otpore, da bi smo čuli i one tiše glasove. Oni će nam reći – koga se to bojimo, od čega bježimo, zbog kojeg se osjećamo bezvrijedno. Treba dozvoliti sebi da se autentičnost ispolji, dozvoliti svom glasu da se čuje.

Ponekada je potrebno ponovno konstruirati sebe s dozvolom na postojanje, dozvolom na vrijednost i dozvolom na ljubav. Onda polako uživati ​​u svemu što vam daje osjećaj vrijednosti iu odmoru, iu aktivnostima, iu odnosima, iu samoći.

Pustite sebe biti to što jest, i pustite druge da budu to što jesu!