U kapetanovoj verziji dogodilo se ovo: odmah nakon prekida radiovalova s ’Milene’, brod je upao u iznenadnu oluju, praćenu gromovima, za koje su mornari kasnije izjavili da su bili takvi ‘kakve nikada u životu nisu ni vidjeli ni čuli.’ A onda su oblaci i kiša nestali neočekivano i kao sami od sebe, baš onako kao što prethodni kadar nestaje na filmu. Nebo se izbistrilo, nijednog oblaka, osjećao se samo blagi povjetarac. ‘Jedva smo se prilagodili jarkom suncu koje je odjednom gotovo oslepljujuće zasijalo, kad ugledasmo, tik pored nas, jednu jedrilicu drevne konstrukcije s koje su munjevito kukama zakačili našu palubu i odmah zatim počeli se prebacuju na nju …’
Na palubu teretnjaka prebacivali su se ljudi odjeveni u odjeću koja je po svom kroju i, uopće, izgledu, podsjećala na modu iz vremena koje je zadugo prethodilo pojavi gusara. U općoj graji teško je bilo odvojiti pojedine riječi, ali su svi na ‘Mileni’ bili jednodušni u tome da jezik napadača nije podsjećao ni na jedan od suvremenih jezika.
Mornari su se u početku branili svime što bi im palo pod ruku. Jedan od njih je iz svoje kajute donio automat, otvorivši na napadače rafalnu vatru. Okršaj je završen u trenutku kada je posada ‘Milene’ uključila moćne brodske aparate za gašenje požara. Tada je među napadačima nastala divlja panika. Letjelica je u tom trenutku otplovila negdje u stranu, ostavivši na palubi teretnjaka jednog svog mrtvog članka.
Mrtvo tijelo napadača bilo je preeneseno u kajutu i tu detaljno ispitano. Bio je to muškarac, za koga bi se, kao prvo, moglo reći da valjda nikada nije čuo da psotoji takvo što poput sapun, zubna pasta ili pribor za brijanje. Imao je kod sebe široki krivi nož, tipa malezijskih noževa.
Odjeća mu se sastojala od širokih hlača i neke vrste jakne, postavljene kozjom kožom. Hlače su bile napravljene od grubog sukna tkanog u kućnoj radinosti, kao da su napravljene od vreće, natopljenog smolom.
