Zbog sablasti koja je nastanjivala kuhinju pored koje je živjela, glumica Marisa Džaret Vinokur mjesecima nije mogla spavati, vjerujući da su to prijatelji s kojima je dijelila kuću i kojima nije htjela da se zamjeri. Sve dok joj jedne noći tumaranje, lupanje posuđem i zviždukanje nisu dozlogrdili …
‘Odrasla sam u obitelji za koju duhovi nisu postojali, niti život poslije smrti. Preselila sam se u Los Angeles i bila sam u to vrijeme glumica bez posla, a prijatelji koji su iznajmili jednu veliku kuću, primili su me da stanujem kod njih. Bile su zapravo dvije kuće jedna pored druge, u jednoj su živjeli Peter i Keti sa svojom djecom, au drugoj vlasnica imanja. Voljela sam njihovu djecu Kitona i Kelly, koja je tada imala dva mjeseca, i činilo mi se da sam došla u raj. Na nesreću, moja soba je bila odmah pored kuhinje i svake noći slušala sam zvukove kao da netko sprema večeru. Usput je zviždukao, uvijek istu melodiju koja se ponavljala i išla mi na živce! Nisam mogla spavati, samo sam se prevrtala u krevetu i mislila kada će prestati, ali Peteru i Keti nisam htjela prigovaram. Onda je prevršilo mjeru, jedne noći skočila sam iz kreveta i sjurila se kroz hodnik do kuhinje da im kažem: ‘Prestanite već jednom!’.
Otvorila sam vrata – a unutra nije bilo upaljeno svjetlo i vladala je tišina! Nikoga živog. Ni ringle nisu bile tople. Otišla sam u sobu svojih prijatelja i zatekla ih gledati televiziju sa starijim djetetom koje je bilo budno, dok je beba spavala. Pitala sam: ‘OK, narode, tko je bio u kuhinji?’ Kada sam im ispričala što se događa, smijali su mi se, jer nisu mrdali iz kreveta ‘, ispričala je Marisa. Kada se vratila u svoju sobu i ponovno legla, čula je jasno kako je netko dva puta, šapatom, poziva po imenu. Riješena da sada iznenadi uljeze u kuhinji i raskrinka igru, ustala je i polako, na prstima, došla do kuhinjskih vrata.
‘Uletjela sam naglo i vidjela tu stvar odnosno osobu s leđa, koja se istog trenutka okrenula prema meni – bila je to starica duge, sijede kose i vrlo blijedog lica, koje je djelovalo bolesno. Istog trenutka postala sam svjesna da gledam u nešto u čega uopće ne vjerujem! Okrenula sam se i najbrže što sam mogla pobjegla u sobu i zavukla se pod pokrivač. Da bih otišla do Petera i Keti morala bih da prođem kroz kuhinju, a to nisam željela ni po koju cijenu. Čitave noći nisam oka sklopila, vjerujući da će ta osoba doći u moju sobu i ubiti me! ‘, Priča Marisa.
Ujutro, kada je prijateljima sve ispričala, nisu joj vjerovali. Onda su razgledali tek stigle obiteljske slike i primijetili da je na svakoj preko lica male Kelly prevučena bijela izmaglica. Samo preko njenog. Kelly je inače često gledala negdje preko njih i smijala se nečemu što oni nisu vidjeli. Marisa je njene roditelje uvjeravala da se nešto čudno događa, da nečega ima u kući, pa su zajedno otišli kod vlasnice i saznali da su prije njih tu živjeli njezin sin i snaha s bebom. Nakon nekoliko mjeseci doveli su snajinu majku, Donu, koja je bolovala od raka i koja je željela da posljednje dane provede pored unuke. Živjela je oko šest mjeseci i umrla u kući, a Marisa je dobila upravo njenu sobu! Nakon njezine smrti, sin i snaha rekli su da ne mogu više tu živjeti i odselili se.
‘Pomislila sam: O, Bože, ona je još u toj kući, o Kelly brine kao o svojoj unuci, a mene želi izbaciti iz svoje sobe! Nisam više htjela ostati tamo i otišla sam. Sada mislim, zbog Done, da ljudi koji pričaju o duhovima nisu ludi, i stoprocentno im vjerujem ‘, rekla je Marisa Džaret Vinokur.