Jedan uspješni biznismen ušao je u duboku starost i shvatio kako je došlo vrijeme da ga netko zamijeni. Umjesto da sam izabere svoga nasljednika među svojim pomoćnicima ili svojom familijom, odlučio je učiniti nešto neuobičajeno.Pozvao je sve potencijalne kandidate, financijske direktore, šefove odreda i pogona, blagajnike, savjetnike i održao im sljedeći govor:
– Dragi prijatelji, došlo je vrijeme da ja završim moje poslovanje i odem u zasluženu mirovinu. Također, sada je najbolje odrediti novog generalnog direktora koji će voditi našu firmu u budućnosti … Odlučio sam da će to biti jedan od vas.
Mladi perspektivni šefovi bili su zbunjeni a direktor je nastavio:
– Dat ću svakom od vas po jedno sjeme. To je vrlo specijalno sjeme. Želim ga posadite i zalijevate i da se ponovno okupimo sljedeće godine kako bismo vidjeli što ste učinili s njim. Tada ću odlučiti tko će biti moj nasljednik.
Na tom sastanku je bio i Jim, i kao svi prisutni dobio je sjemenku. Kada je stigao kući, podijelio je sa svojom ženom direktorovo razmišljanje i oni odlučiše zajedno njegovati sjeme iz kojeg će niknuti biljka. Pronašli su lijepu teglu, stavili gnojivo, uzeli termometar, pročitali nekoliko knjiga o njegovanju biljaka i živjeli u ritmu novosti iz tegle. Svakog su dana zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne. Nakon 20-tak dana, neki od Džimovih kolega već su počeli u tvrtki govoriti o biljci koja raste. I Jim je sa suprugom svakodnevno gledao u teglu, ali se ništa nije događalo. Prošlo je više od mjesec dana i još uvijek ništa se nije dogodilo. Sada se već naveliko diskutiralo o biljkama. Na zajedničkim ručkovima razmjenjivale su se praktične ideje o brzom rastu i Jim je shvatio kako jedino kod njega nema ničeg i da je jedino on neuspješan. Ni šest mjeseci kasnije ništa nije niklo u Džimovoj tegli. Počeo je vjerovati kako je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo ili, pak, nešto drugo, što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio najbolje što je mogao i bilo mu je žao što je bez rezultata. Godina je uskoro došla kraju i mladi šefovi su se sa svojim biljkama ponovno okupili oko generalnoga direktora. Jim je rekao svojoj ženi da neće nositi praznu teglu, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti, rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo.
Osjećao je mučninu i podmuklu bol u trbuhu. Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u životu. Ipak, znao je da je ona u pravu i bio je čvrsto uvjeren kako ništa nije pogrešno učinio. Unio je svoju praznu teglu u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu različite, pažljivo odnjegovane, biljke. Sve su bile prelijepe, neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti.
Stavio je, uz podsmieh svojih prijatelja, svoju praznu teglu na pod. Bio je u pravu. Pred njim su bili tužni trenuci. Kada je generalni direktor stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka i pozdravio kandidate. Jim je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi susreo njegov pogled.
– Kako ste ih samo lijepo odnegovali! – počeo je generalni direktor. Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika …
I, u tom času je spazio praznu teglu. Zatražio je od dopredsjednika da je donese i dovede vlasnika naprijed. Jim je pretrnuo. Sada će pući bruka … Možda će me izbaciti iz firme – pomislio je.
Kada je istupio, generalni direktor ga je upitao što se to dogodilo s njegovom sjemenkom? I Jim mu je sve, iskreno i pošteno, ispričao. Generalni direktor zatraži od svih da sjednu – osim Jima. Pogledao ih je i rekao:
– Jim, vrlo sam ponosan na tebe … Poštovani, Jim je novi generalni direktor firme!
Svima je to izgledalo, gotovo, nestvarno, posebno Jimu.
– Pa … kako je to moguće? Moja tegla je prazna … – mucao je zbunjeno.
Stari generalni direktor pojasni:
– Prije godinu dana ja sam svakom od vas dao sjemenku iz koje ne može ništa niknuti. Dao sam vam mrtvo sjeme, sterilno. Svaki od vas, kada je vidio da ništa ne raste, odlučio je zamijeniti ga zdravim sjemenom. Svaki od vas – osim Jima. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od vašeg sjemena, a ne od moga. Jedino je Jim ponosno prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti i poštenja da mi donese praznu teglu. Vi ste svi tražili uspjeh – po svaku cijenu, a Jimu je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je on danas generalni direktor …
Direktor nastavi:
– Ako sijete poštenje, požnjet ćete povjerenje.
– Ako sijete dobrotu, požnjet ćete prijateljstvo.
– Ako sijete poniznost, požnjet ćete pravu veličinu.
– Ako sijete jednostavnost, požnjet ćete trajnu radost.
– Ako sijete otvorenost, požnjet ćete poštovanje
– Ako sijete odanost, požnjet ćete uspjeh.
– Ako sijete oproštaj, požnjet ćete pomirenje.
– Ako sijete iskrenost i ljubav, požnjet ćete vječnu radost i sreću.
– Zato, pazite što sijete, jer to će nam odrediti što ćemo kasnije žnjeti.