U zapadnim društvima gatare ne uživaju poštovanje kakvo imaju vračevi. Međutim, svojim različitim metodama predskazivanja u javnosti izazivaju radoznalost, strah, vjerovanje i želje. Može se reći da njihova rastuća popularnost odražava realni porast lakovjernosti i praznovjerja masa. Izgleda da postoji više ‘fatalistički’ nastrojenih osoba nego što se misli, kojima je potrebno da se obraćaju vidovnjacima da bi donijeli neku odluku – ili da bi izbjegli neugodnosti suvremenog života.
Bilo kako bilo, te lakovjernosti potvrđuju postojanje, a često i procvat i blagostanje vračara u našem društvu. Vidovnjaci očito postoje zato što ljudi vjeruju u njih i njihove moći. Mada djeluju u različitim svjetovima, njihov rad je zapravo svuda identičan. Efekti tog rada potječu od straha, i to, ponekad, od straha od smrti. Rijetki su skeptici koji mogu kažu da ne vjeruju u prognozu vidovnjaka, naročito kada je riječ o njihovoj osobnoj budućnosti, predviđanju njihove ili smrti nekog bliskog rođaka.
Proučavano je ponašanje članova plemena prema žrtvi. Najprije je konstatirano začuđujuće odsustvo podrške. ‘Ukleti’ postaje odbačen, ponekad ga čak smatraju ‘posvećenim’ ili ‘tabuom’ – drugačijim od ostalih. Javlja mu se osjećanje potpune napuštenosti od koje može pobjeći samo u smrt. Dok se nalazi u stanju hipersenzibilnosti, surovo i neprijateljsko držanje suplemenika samo pojačava njegovu opsjednutost smrću. U njemu se polako gasi volja za životom, prestaje jesti, slabi, i na neki način doprinosi svojoj izolaciji.

Drugim riječima, postaje ono što drugi žele biti i aktivno sudjeluje u nekoj vrsti samoubojstva.
Druga reakcija zajednice se manifestira u satima koji prethode smrti. Društvena skupina tada, reklo bi se, pristupa svojim pogrebnim ritualima, a majstor ceremonije, koji je ponekad najbliži rođak žrtve, kida posljednje niti koje su je vezivale za svakodnevni život, uvodeći ga u ‘svijet mrtvih’ uz prešutnu suradnju umirućeg …