Nekako u to vrijeme, flašice s krvlju postale su dio relikvija. Ne zna se da li su putovale s ostalim ostacima ili su bile tek u materijalu koji je donesen u Napulj u XIII stoljeću. Sredinom XIII stoljeća, dvije bočice krvi, za koje se tvrdilo da je mučenike, našle su svoj put do Napulja i otada su smatrane originalnim relikvijama. Kapela, koja je započeta 1608. odmah uz katedralu, završena je tek 1646. godine. Otada je odsječena lubanja tu pohranjena. Ona se sada čuva u srebrnom relikvijaru i stoljećima se obožava.
Flašice se prvi put službeno spominju 1389. godine, kada je neki anonimni putnik objavio traktak u kome je spomenuo krv mučenika koja povremeno dobiva tekući izgled. Tijekom sljedeća dva stoljeća, i drugi putnici u Napulj počeli su spominju te dvije bočice.
Jedno takvo spominjanje flašice nalazimo u knjizi objavljenoj u Francuskoj 1536. Francuski povjesničar Rober Gagen, piše u ‘Mrouer historial de France’ da je Charles V išao u Napulj da bi tamo bio okrunjen:

‘U nedjelju, trećeg dana mjeseca svibnja, kralj je prisustvovao misi posvećenoj svetom Januarijusu koja se održavala u napuljskoj katedrali. Donijeta je krv sveca u staklenoj boci. Krv je bila tvrda kao kamen, ali, pošto je postavljena na oltar ona je počela da se topi i omekšava i uskoro je bila nalik na krv živog čovjeka ‘.
Tijekom narednih dekada bilo je uobičajeno da se bočice krvi uzimaju iz spremišta u katedrali i da se nose po crkvi tijekom praznika posvećenih svijetom Januarijusu. Od 1659. godine, ritualno pretvaranje sasušene krvi u tečnu bilo je pomno bilježeno od strane crkvenih dostojanstvenika.
Danas se krv čuva u kapeli uz Napuljsku katedralu i obično je zaključana u specijalnom spremištu koje čuvaju crkveni građanski službenici. Krv se čuva u dva bočice, koje se nalaze u srebrnom cilindru i staklenom sandučiću. Taj sandučić je star nekoliko stoljeća i ima samo 12 centimetara u promjeru. On je pripojen velikom srebrnom bokalu s drškom. Jedna bočica je veća od druge i do dvije trećine je ispunjena sasušenom krvlju. Druga sadrži samo nekoliko kapljica krvi i očito je da ona ne sudjeluje u ovom čudu. Te bočice su zalijepljene u sandučiću i ne bi mogle da se otvore a da se prethodno ne razbiju. Ovo znači da je nemoguće obaviti kemijsku analizu krvi.