Opsesivno (opsessio), riječ latinskog porijekla, označava obuzetost, navaljivanje. Kompulzija (colmpulsio) znači prisiljavanje, prisila.

Perfekcionizam, zaokupljenost detaljima i pravilima, tvrdoglavost i kontrola, neke su od osobina opsesivno-kompulzivnih osoba. Vode uređen život ispunjen pravilima, detaljima i disciplinom. Određeni uspješni ljudi bi mogli biti prototip ovakvog karaktera.

Opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP) spada u neurotske, anksiozne poremećaje, karakterizira ga trajna preplavljujuća strepnja i intenzivni, iracionalni strahovi.

OKP se razlikuje od drugih anksioznih poremećaja, kao što su fobije, panični napadi i slično, po neželjenim, ponavljajućim, prislilnim mislima-opsesijama.

opsesivne misli

Opsesivne misli treba razlikovati od svakodnevnih briga i životnih problema, one se povezuju sa specifičnim sadržajima i strahovima od kojih osoba želi pobjeći, da ih izbjegne ili potisne. Jedini preostali način da se oslobodi ovakvih misli vidi u izgradnji svakodnevnih rituala, koji pomažu da se strah smanji, da se neutralizira, a opasnost izbjegne.

Ukoliko se neko plaši, primjerice bolesti, može opsesivno prati ruke kako bi neutralizirao taj strah. Osoba, pritom, uviđa da su ovi rituali pretjerani ili nerazumni, ali vjeruje da ih mora obavi ukoliko želi da otkloni opasnost i umanji anksioznost. Zbog tako sniženog stupnja kontrole, ovakve aktivnosti i rituali nazivaju se kompulzivnim ili prinudnim radnjama.

& Nbsp;

Opsesije su dakle, prisilne misli, mentalne slike, porivi koji se iznova javljaju u mentalnom životu osobe, a koje ona doživljava zastrašujućim i intrunzivnim. Opsesije ne ovise o volji i često je, onaj tko od njih, pati svjestan njihove neutemeljenosti i pretjeranosti, kritičan je u odnosu na njih, ali ih se ne može osloboditi.

Kompulzije su prisilne radnje, ponavljajuća iracionalna ponašanja ili mentalne radnje koje osoba osjeća da mora vršiti u cilju smanjenja neugodnosti, odnosno teškoće izazvane opsesivnim mislima. Ponekad je doživljaj opisan poput neugodnog osjećaja da je “nešto krivo”, “nešto ne štima” ili “nije kako treba”. Kompulzije, dakle, smanjuju napetost, proizvode osjećaj olakšanja i relativne sigurnosti, na određeni period.

Neke od kompulzija su – ritualne radnje, izvođenje radnji po posebnom redoslijedu ili u ponavljanom broju puta, opsesivno čišćenje, provjeravanje već završenih i obavljenih radnji, uređivanje i slaganje, primjerice namještaja na poseban način (provjeravanje zaključanih vrata po nekoliko puta, provjeravanje da li je sve isključeno u kući više puta, brojanje bandera, preskakanje kocki na ulici, sabiranje registarskih brojeva i drugo).

Sadržaj opsesija može biti različit, često je povezan s onim što se trenutno događa u životu čovjeka. One mogu biti vezane za religiju, prenosive bolesti, vremenske neprilike i slično. U praksi, najčešće se sreću opsesije u vezi sa – gubitkom kontrole, smrću, detaljima i simetrijom, čistoćom i redom, zarazama i virusima, fizičkim ozljedama, gubitkom samokontrole, seksualnim i agresivnim sadržajima, odlukama koje treba donijeti i drugo.

Prisutan je i strah od pretpostavljene agresivnosti, ozljeđivanja drugih ili naglog nekontroliranog i društveno neprihvatljivog ponašanja.

Neuspjeh u formiranju kompulzija često dovodi do anksioznosti ili panike, dok život prema ritualima često dovodi do depresije. Mnoge osobe s ovim problemima žive dugo godina bez traženja pomoći.

& Nbsp;

Sa druge strane, može se dogoditi da postoje slične bezazlene misli, koje mnogima padnu na pamet s vremena na vrijeme, ali nisu učestale i ne utječu na druge aktivnosti, primjerice, briga o tome da li su zaključana vrata ili ugašena glačalo. Ovakve brige i strahovi prestaju kada se izvrši provjera i ne mogu se definirati kao simptomi OKP-a.

Međutim, kada je u pitanju OKP, provjeriti jedanput nije rješenje. Opsesivne misli su mnogo upornije, više uznemiravaju, pa samim tim su potrebni kompleksniji i dugotrajniji rituali. To su rituali koji oduzimaju dosta vremena na dnevnoj razini, i bitno ometaju svakodnevno funkcioniranje, pa samim tim i društvene i obiteljske aktivnosti.

Neki od mogućih znakova Opsesivno-kompulzivnog poremećaja:

– preokupacija redom, organizacijom, detaljima, pravilima ili rasporedima do te granice da je aktivnost i produktivnost značajno umanjena, što za posljedicu ima slabu funkcionalnost na svim životnim poljima

– perfekcionizam koji ometa završavanje, ali i otpočinjanje zadataka

– izrazita posvećenost poslu i radnim zadaćama, bez odmora i opuštanja

– nefleksibilnost u mišljenju i ponašanju

Odnosi s drugima

Opsesivno kompulzivne osobe su disciplinirane do rigidnosti koja je očevidna u ponašanju. Prema drugima se odnose na unaprijed uobličen način i ne mogu lako opustiti u kontaktu, zato što stalno brinu i osjećaju da je nešto ostalo da se uradi. Takvi rituali, s unaprijed određenim ponašanjem, ne ostavljaju prostora da se uzme u obzir reakcija drugog.

Opsesivno-kompulzivni tip osobnosti sklon je da gradi odnose s ljudima koji u njegovim očima simboliziraju autoritet, što ne mora biti očito, naročito ako posjeduje pasivno agresivne crte, što je čest slučaj.

& Nbsp;

Odnosi koje gradi naginju formalnosti. Sklon je kretanju i druženju u krugu koji ima potpuno određene ciljeve, ali ne i mnogo blisko ponašanje. Teško se prilagođava promjenama i upušta u nepoznato i nepredvidljivo, zbog jake potrebe za kontrolom. Konstantna napetost i tenzija otežava stvaranje novih odnosa i razvoj postojećih.

Opsesivno – kompulzivni poremećaj na poslu

Ovaj tip osobnosti karakterizira perfekcionizam, pridavanje pažnje detaljima i zadovoljstvo koje proizlazi putem opsesivno kompulzivnih rituala. Ukoliko ove karakterne crte nisu previše izražene može biti vrlo dobar suradnik, osobito za poslove koji zahtijevaju obraćanje pažnje na detalje i poslove koji su u vezi s ustaljenom rutinom.

Kao lider, neće donositi odluke dok ne razmisli o svim mogućim ishodima iste, kako stvari ne bi izmakle rutini, točnije kontroli, koju želi maksimalno da posjeduje.

“Radoholičari” su najčešći naziv za ovakav tip osobnosti. Najbolje funkcioniraju u kombinaciji s čelnikom koji ima jasnu misiju i velike ideje, ali ne i vremena i / ili sposobnosti da proračuna detalje te ideje, a što će kao zadatak opsesivno kompulzivni tip osobnosti najbolje uraditi.

Problemi nastaju kada njihova rutina mora biti izmijenjena ili kada odluke moraju donijeti vrlo brzo i sa mnogo neizvjesnosti. Maksimalna učinkovitost ovisi od radnih uvjeta i opisa radnog mjesta.

Opsesivno-kompulzivni tip će biti izuzetno dobar suradnik onda kada se bavi arhiviranjem, katalogiziranje, slaganjem ili, u najširem smislu, uvođenjem reda u kaos. Ukoliko nekog zanima informacija od prije dvije ili više godina, opsesivni radnik će mu kopiju donijeti u rekordnom vremenu, s obzirom da je sva dokumentacija složena po obrascima i logici koju često samo on zna i razumije.

Sa opsesivno kompulzivnim čelnikom se dobro slaže ovisni tip osobnosti; ovom prvom nije teško bezbroj puta ponovi ovisnom tipu kako da obavi određeni posao, jednako kao što ovom drugom nije teško bezbroj puta pita za upute.

Ukoliko se opsesivno kompulzivni tip osobnosti nađe u situaciji u kojoj mora u relativno kratkom vremenskom razdoblju osmisli radikalne promjene i da ih u timskom radu sprovede u djelo, primijetit se njegova nesigurnost i potreba da se poslovi ove vrste odlože, dok se ne procijene svi mogući ishodi. Na poslu na kojem se cijeni brzina, postavljanje opsesivno-kompulzivnog tipa ličnosti za lidera, znači ograničiti ga.

Ovaj tip vođe ne eksploatira svoje podređene, on sam neće tražiti od svog radnika da radi više nego on sam. Međutim, tenzija nastaje iz razloga što on teško razumije, pogotovo ako su opsesivne crte praćenje narcizmom, da njegovu potrebu za perfekcijom ne dijele i njegovi radnici. Tada će pokušati provesti kontrolu nad pogreškama svojih radnika, koje ovi po pravilu teško podnose.

Učestalost Opsesivno-kompulzivnog poremećaja

OKP se najčešće javlja tijekom adolescencije ili ranog odraslog doba, između 18 i 25 godine, nerijetko postoji i tijekom djetinjstva. Studije pokazuju da od OKP-a pati između 2 i 3 posto stanovništva, a oko jedan postotak djece i adolescenata.

Treba imati u vidu da mjerenjima odmaže činjenica da se osobe koje pate od OKP-a toga stide, kriju svoje simptome, jer ocjenjuju svoje ponašanje kao besmisleno i pretjerano.

Nerijetko su same opsesije povezane s idejom da će se osramotiti i ponašati neprilagođeno, da će ih drugi zbog toga odbaciti, kao posljedica ovog straha javlja se izolacija i povlačenje. Sve su ovo razlozi zašto ovaj poremećaj ostaje ne primijećen, a često i ne prihvaćen od strane sredine.

OKP i psihoterapija

Postavljanje visokih ciljeva i stremljenje ka njima je pozitivno, ali treba biti u skladu sa stvarnošću. Međutim, ukoliko je netko perfekcionist u svim životnim područjima, ne ispunjavanje vlastitih previsokih standarda može dovesti do anksioznosti i ozbiljnijih problema. Takva osoba postaje previše samokritična, gubi samopouzdanje i vremenom stvara kompulzivne potrebe.

OKP se nekada javlja iznenada, ali češće nastaje postupno, godinama. Simptomi mogu početi od bezazlenih rituala koji vremenom prerastaju u obvezu i dominiraju životom sve dok ne postanu ozbiljan problem.

Opsesivne misli i kompulzije imaju svoje emocionalne posljedice – od osjećaja stida, nesanice i strahova do depresivnog stanja i preplavljujuće anksioznosti. Psihoterapija je od velike pomoći u prevladavanju ovog stanja. Do promjene u razmišljanju i ponašanju dolazi putem ohrabrenja klijenta da prepozna, shvati problem i radi na njemu.