Naravno, oni na koje je Rasputin tada udario, nisu ostali bez odgovora. Grupa plemića i visokih časnika odlučila je da ga jednom za uvijek sklone sa lica zemlje. Odredili su ga ubiti knez Feliks Jusupov.
Ovaj je Raspućina 16. prosinca 1916. pozvao na večeru. Raspući je prihvatio poziv, iako ostaje bez odgovora pitanje kako nije pretpostavio da mu je pripremljena klopka. Jusupov je hranu namijenjenu Raspućinu otrovao, ali otrov na njega nije djelovao. Tada knez, masivnim svijećnjakom, udara u glavu Raspućina, i kada je ovaj pao, ispaljuje mu hitac iz pištolja u glavu.
Tijelo mu je bačeno u rijeku Nevu. Dan kasnije, tvrdi se da je pronađeno među santama. Ali, tvrdi se također da to nije bilo Raspućinov tijelo. Otuda i vjerovanje da je još jednom izbjegao smrt i da su ga mnogi još često stretali.
A sve do revolucije 1917. pa čak i nekoliko godina kasnije dok se sekta nije ‘ugasila’, pripadnici histori tvrdili su da je Rasputin među njima, kao da je živ. U prilog ove tvrdnje ide i činjenica da je osoba tijela pronađenog u Nevi bilo do te mjere unakaženo, da je bilo nemoguće sa sigurnošću trditi da se stvarno radi o Raspućinu.
Zahvaljujući i tome, mit o ‘nečastivom kaluđeru’ nastavio je živjeti. Ostalo je i dalje pitanje je li bio svetac, kako su mnogi vjerovali, ili čarobnjak, ili obična varalica natprosječne inteligencije. Neki i danas vjeruju da je bio veliki vidovnjak čije su se sve vizije tragično ostvarile. A bilo ih je i koji su vjerovali da je bio sam – nečastivi.