Zanimljivo je pogledati što su sve, još prije nekoliko tisuća godina, predvidjeli proroci i današnjem, kao i vremenu koje je pred nama. Kakva je po njima budućnost čovječanstva? Propast, razaranje, nada, harmonija … Povijest pomno prati tragove proročanstva kroz milenijume i istražuje osnove vizija starodrevnih proroka i tumači izrečena proročanstva.
Važno je razumjeti poruku, jer sva proročanstva su, na određeni način, ograničena. Mnoge vizije proroka izrečene su terminima koji su odgovarali tadašnjim slušateljima. Očigledan primjer je termin kojim se objašnjava zračni napad. U starozavjetnim proročanstvima on je objašnjen pojmom vatra (sila) Božja.
Proročki pokret u Starom zavjetu odigrao je, nesumnjivo, veliku i veoma važnu ulogu ali, treba znati da je biblijski pojam prorok bio mnogo širi nego što mi to danas mislimo. Prema biblijskim shvatanjima, prorok nije bio čovjek koji je vidio isključivo budućnost i na temelju toga predskazivao događaje koji će se odigrati. On je bio, istovremeno, i čovjek kojeg je sam Bog odabrao da u njegovo ime prenosi poruku i čuva vjeru.

U starom Rimu prorokovanje su mogli da se bave isključivo svećenici. Među njima je bio veliki broj onih koji bi tom prilikom padali u trans sijekući vene, hodajući po užarenom ugljenu, puštajući krv … U Rimu su se dešavale stvari koje ni do danas nisu adekvatno objašnjene i smatraju se autentičnim proročanstvima. Tako rimski povjesničar Svetonius piše da je predstojeća Cezarova smrt bila unaprijed objašnjena, daleko prije nego što se on uopće i rodio!
Naime, iz provincije Kapua stigla je vijest da su pronađeni neki prastari grobovi. U jednom od tih grobova bio je sahranjen i osnovač provincije Kapis. Pored njegovog tijela, prilikom iskopavanja, pronađena je pločica sa sljedećim natpisom:
‘Kad jednom ovi domovi Kapisa izađu na svjetlost, jedan će Julov potomak poginuti od ruke sunarodnika, a njegova će smrt prouzrokovati velike nevolje Rimu.’
Julov potomak, Cezar, nije pridavao pažnju ovom proročanstvu, ali se sjetio da kad je prelazio Rubikon, konji koji su ga prenijeli preko te rijeke nisu htjeli uzimaju hranu, a istovremeno su počeli plaču! Cezarovi konji oplakivali su svog živog gospodara i to u trenutku kada je on tek započinjao svoj pobjedonosni pohod ka Rimu.
Plutarh je zapisao da su noć pred Cezarovu pogibiju nebo nad Rimom parale munje, da se gradom razlijegao potmula tutnjava, da su Rimom jurili ognjeni ljudi nasrćući jedni na druge, a sam Cezar je sanjao da lebdi iznad oblaka i pozdravlja se sa Jupiterom! Njegova žena Kalpurnija iste noći sanjal je iskasapljenog muža pored sebe u krevetu.
Na sam dan pogibije, Cezara je na putu ka Senatu, presreo vidovnjak Spurina koji mu je, svojevremeno, rekao da se čuva Martovskih Ida. Vidjevši ga, Cezar mu je veselo mahnuo govoreći:
Martovske Ide su došle ..
Spurina ga je žalosno pogledao i odgovorio:
Da, ali nisu prošle!
po dolasku u Senat, je ismasakriran …

U Asiru i Babilonu nailazimo i na žene proroke zvane ragimtu (izvikačice) koje su proricale u hramovima boginje Ašer.
Izvjesni prorok Barbilijus prorekao je Agripina prilikom porođaja da će: njeno, tek rođeno dijete, postati imerator koji će biti pamćen dokle god budu postojali ljudi na zemlji! To, tek rođeno dijete, nazvano je imenom Neron.