Pošto je, poslije jedne ugljične analize C14, ‘posmrtni pokrov Isusa Krista’ koji se trenutno čuva u Torinu proglašen ‘falsifikatom iz srednjeg vijeka’, pojavila se teorija profesora povijesti umjetnosti Nicolasa Alena iz Port Elizabetha u Južnoj Africi, po kojoj je Plaštanica u stvari ‘prva fotografija u povijesti’. Obično se misli da su fotografiju pronašli Francuzi NIPS i Daguerre, dok ovaj Južnoafrikanac tvrdi da je ona bila poznata još u 13. stoljeću. Sam profesor je, da bi dokazao osnovanost svoje teorije, na tom srednjovjekovnom principu napravio nekoliko plagijata sporne Plaštanice.
U vezi s ovim, postavlja se pitanje da li je zagonetka zaista definitivno riješena? I da li Plaštanica potječe iz vremena između 1260. i 1390. godine? Sumnja u sve to svakako ostaje. Jer, postoje uvjerljivi argumenti da je Plaštanica autentična.
Postojanje Plaštanice dokazano je još 1357. godine kada je prvi put bila izložena u crkvi u Larryju u Francuskoj. Medaljoni za hodočasnike iz tog vremena odslikavaju Kristov pogrebni pokrov. Međutim, još osam stoljeća ranije, 544. godine, episkop iz Edese u istočnoj Turskoj otkrio je u jednoj niši iznad gradske kapije zazidani sliku Kristovog pokrova koji je ‘božanskog podrijetla’. Ovaj pokrov je još u prvom stoljeću bio predan na čuvanje prvom kršćanskom kralju Edese, Abgaru.
Uskoro zatim došlo je do revolucije u kršćanskoj ikonografiji – dok je Krist u rimskom katakombama još predstavljan kao mladićapolonskog izgleda, s obrijanom bradom i kovrčavom kosom, dotle se već 550-560. godine prešlo slikanja strogog, izduženog lica sa dvostrukom bradom. Čak i neki estetski defekti poput ‘primjerice,’ grbav nos ‘ili duboko upale oči kakve nalazimo na Kristovom pokrovu, uočavane su na ranim ikonama u manastiru Sv.Katarine na Sinaju u šestom stoljeću, zatim na bizantskom novcu počevši od Justinijana II iz 692. godine, pa sve do mozaika na Aja Sofiji. Vjernost u detaljima ide toliko daleko da je od jednog krvavog traga na pokrovu nastao pramen kose, nešto što če od tada biti uvijek prisutno u pravoslavnoj ikonografiji. Sve ovo ukazuje na zajednički uzorak.
A u jednoj propovijedi iz 769. godine, tadašnji papa Stefan III rekao je kako je ‘Njegovo čitavo tijelo na jednom pokrovu.’ Godine 943. Vizantijci su držali édes pod opsadom, tražeći od muslimana da im vrate ‘mandilion’ (oslikani pokrov), a pošto su ga dobili prenijeli su ga u Konstantinopol.
Godine 1204. jedan krstaš spominje ‘laneni Kristov pokrov koji je bio Osmostruki savijen’ i koji se tada nalazio u posjedu bizantskih careva. Te iste godine križari su osvojili grad, a od tada je – prema kronikama – ‘mandilion’ nestao.